Koliko je otvorena komunikacija u bračnom odnosu važna?

Zamislite sledeću situaciju: Vi i Vaš partner se volite. Nemate nikakvih velikih problema, osim svakodnevnih trzavica oko posla, para i dece. Međutim, ne razgovarate otvoreno baš o svemu što Vam zasmeta. Da, slažem se – bitke treba birati. Nećete neprestano zvocati oko najmanje moguće sitnice. Svako od nas ima mana i kada nekog volite, volite ga zajedno i sa greškama.

Međutim, male greške mogu postati velike. Na primer, muž je zamišljao svoj život tako što će žena ostati kod kuće, brinuti o domaćinstvu i deci, a on raditi. Žena je zamišljala da će ostati kod kuće samo onoliko koliko mora zbog dece. Želi da radi, gradi karijeru, doprinosi svojoj porodici. I tu kreće problem.

Mišljenja se ne slažu oko velikih stvari. Vremenom muž biva ljut zbog ženinog stalnog odsustva, možda će krenuti i sa ljubomorom ( nije uvek slučaj). On je imao drugačije planove. Sa druge strane, žena isto biva nezadovoljna. Očekivala je da će dobiti pomoći od muža u kući. Smatrala je da će i on preuzeti određeni deo obaveza oko spremanja, dece, nabavke…

I dolazimo do ključne stvari. Muž i žena se vole. Sviđaju im se osobine druge strane. Ali, zbog nedostatka komunikacije oko važnih stvari – nastaje ljutnja, razočarenje, netrpeljivost, prebacivanja… Stavljanje problema pod tepih neće rešiti ničije probleme. To što se o njima ne razgovara, ne znači da nisu prisutni.

Od velike ljubavi i dobrog odnosa, stižemo do toga da se supružnici ljute, ali o tome ne razgovaraju. Jedan se duri, drugi bi da priča, ali nailazi na zid: „Sve je u redu. Dobro smo.“ Ali nije tako. Zamislite sad ovu istu situaciju koja traje godinama.

Hladnoća, nerazumevanje druge strane, prebacivanje odgovornosti, sagledavanje samo sopstvene strane i problema postaju deo svakodnevnice. Koliko god Vaša ljubav bila jaka, ovakav način (ne)rešavanja problema ostavlja trag.

Brak treba biti mesto u kojem su obe strane zadovoljne. Kompromis i mogućnost da se stavite u tuđu kožu su od ključne važnosti. Nije lako, ali nije ni nemoguće. Sve što trebate uraditi jeste da popustite ponosu, a ustupite mesto nekim drugim važnijim stvarima.

Najlakše je ići putem malog otpora. Tu nema truda, puštate da se stvari dešavaju onako kako ne treba. Pokušali ste. On ili ona nisu imali razumevanja. Ljuti ste i okrećete ploču. Vremenom dolazite do toga da vodite paralelene živote u kojima imate samo dve zajedničke tačke: deca i novac…

Da li ćete to dopustiti? Ne očekujte da godine pogrešne komunikacije prođu preko noći. Napravite plan i krenite korak po korak. Ukoliko to ne uspe, javite se psihoterapeutu ili bračnom savetniku koji Vam i te kako može pomoći.

Ali, budite spremni na promene sa obe strane. Psihoterapeut nije sudija. Neće suditi i reći ko je u pravu. Ako ćete doći samo zbog toga, povoljne rezultate nemojte očekivati. Stručno lice će upoznati sve Vaše mane i vrline i pomoći Vam da se sami vratite na prihvatljiv kolosek.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor