Kakva pitanja postavljate deci?

Trećinu dana nam deca provode u vrtiću ili školi. Dok ih vi pokupite, ručate, malo odmorite od napornog poslovnog dana – ostaje vam svega dva, tri sata za druženje i razgovor. Sad zamislite koliko u tom svom slobodnom vremenu gledate u telefon, čitate vesti, pratite ljude na društvenim mrežama… Koliko vam stvarno slobodnog vremena ostaje za decu?

Pitanja koja roditelji postavljaju su sledeća: „Kako ti je bilo u vrtiću? Kako ti je bilo u školi? Kako je bilo na treningu? Da li si dobro uradio kontrolni zadatak? Šta imaš za domaći? Šta ste imali danas za ručak?“ To su pitanja koja skoro svaki roditelj postavi svakog dana. Retko kada razgovaramo sa njima o nekim drugim temama. Šta onda očekujemo od svoje dece?

Da li bi Vam bilo dosadno da čujete samo četiri ili pet istih pitanja tokom dana? Zapamtili biste i redosled. Svoj odgovor biste sveli na jednu jedinu reč: „Dobro. Lepo. Super. Da. Ne. Ne znam.“ Toliko o povezanosti između roditelja i dece. Čujemo odgovore koji su nam zadovoljavajući i nastavljamo da mislimo o svojim problemima ili gledamo u ekrane.

Ni deca nisu jednaka. Neka će Vam detaljno odgovarati, a druga će jedva čekati da završi „ispitivački“ razgovor. Kako bismo ostvarili kontakt sa decom i ostali povezani i u njihovim kasnijim godinama, moramo se malo više potruditi.

Dok su deca mala, pokušajte što više da se igrate sa njima. Svaka lutka ili robot može poslužiti u igranju uloga. Na primer, jedna lutka će biti vaspitačica, druga mama, treća drugarica… Kada pravila i pitanja postavite na zanimljiv način, dobićete mnogo opširnije informacije o tome kako je Vaše dete provelo dan. U tu igru će biti uključena i gestikulacija, način na koji učiteljica sa njima razgovara, reči koje njihova drugarica najčešće koristi. Zato, uključite maštu i počnite sa igrom.

Starijoj deci priđite na drugačiji način. Ostanite na treningu ili utakmici. Pratite i informišite se o svemu što Vaše dete prolazi u vannastavnim aktivnostima. Ukoliko mu je hobi crtanje – slikajte zajedno (bez obzira što možda niste talentovani). Ukoliko dete trenira atletiku ili fudbal – trčite zajedno.

Pričajte im o nekim Vašim nestašlucima u tim godinama. Setite se kako je izgledalo druženje, šta ste tada očekivali od svojih roditelja, šta vam je prijalo, a šta nerviralo… Kada se postavite u nečiju kožu, dobićete mnogo više.

Dan ne traje beskonačno. Ne dozvolite da živite samo vikendom ili tokom godišnjih odmora. Život je sve ono što se dešava između – svakog dana. Vaše dete će pamtiti Vaš način reagovanja na probleme, izraz lica, reakciju u teškim trenucima. Budite im učitelj. Ponašajte se onako kako biste voleli da se oni ponašaju.

Ukoliko im samo pričate kako bi nešto trebalo, a vi se ponašate sasvim suprotno – ne očekujte dobre rezultate. Poradite više na povezanosti sa decom, jer oni neće zauvek biti mali. Porašće pre nego što trepnemo, a budući odnos zavisi isključivo od vas i vremena koje posvetite deci na pravilan način. Ostavite telefone i začinite svakodnevnicu. Postavite drugačija i zanimljivija pitanja svojoj deci.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor