Da li ste obavili veliko spremanje?

Najmanje 40 godina živimo u siromašnoj zemlji. Uvek je bilo nekih problema, prepreka, političkih kolapsa, svakakvih ratova… Zbog svakodnevne neizvesnosti smo navikli sve da skupljamo. Kuće i stanovi su nam prepuni nepotrebnih stvari. Neke od njih imaju emotivnu notu i mnogo nam znače, druge su tu, eto tako, ako ikad zatreba…

Skupljaju prašinu, oduzimaju vreme, od gomile ne vidimo ono što bismo zaista mogli da iskoristimo. Igračke, haljine u koje više ne stajemo, računi i garancije koje su odavno istekle, kutije, obuća koju nismo ni jednom obuli. Možda se vrati u modu, ko zna…

Svakodnevni tempo je brz, nemamo vremena ni za osnovne stvari, a kamoli za velika spremanja… Isto radimo i sa našim emocijama. Čuvamo ih. Ne pokazujemo. Ne želimo da opterećujemo. Mislimo da smo slabi. Ne damo sebi suzu da pustimo. A prepuni smo. Ne pričamo. Ćutimo. Sve dok najmanja nevažna sitnica ne prepuni čašu, puknemo, pa onda sve ispočetka.

Ne obraćamo pažnju na telesne simptome – nemamo sada vremena za doktora. Nije to ništa. Proći će. Boli, pa prođe. Ništa strašno. Trpimo. Bojimo se. Ne rešavamo ono što je zaista važno. Okupiramo se nekim nebitnim i malim problemima, kako ne bismo mislili na one velike. Jer sa njima, ne možemo izaći na kraj.

Mi sve to znamo. Zato i ne čačkamo mečku. Ukoliko krenemo da rešavamo problem po problem, znamo da će nam se svet srušiti kao domine. Za to, sada, zaista nemamo snage. Međutim, što više budemo čekali, teret će biti veći, nama će biti teže.

Ne dozvolite sebi da stignete kod doktora, kako biste shvatili da ste preterali. Stanite. Napravite pauzu. Razmislite šta Vas tišti. To verovatno neće biti samo jedna stvar. Biće ih previše:

Onaj dan kada ste vikali na dete. Rekli partneru nešto što niste trebali. Kada se sami sebi niste svideli zbog nečega što ste uradili ili niste uradili. Zbog propuštene šanse. Zbog velike poslovne greške. Zbog ljudi koje ste poslušali ili onih koje niste, a bili su u pravu.

Zbog mnogih neprospavanih noći. Popušenih pakli cigareta. Zbog plača koji ste progutali. Zbog vike koju niste izgovorili. Zbog tišine koja je suviše trajala. Sve se to negde skuplja. Vi ste bili hrabri u datom trenutku, a niste sebi dali ni dozvolu ni vremena da nešto prigrlite na pravi način.

Nije poenta u stavljanju pod tepih. Napravi se jedna džomba u koju se saplićete svakog dana. Zato, sedite, odvežite grlo i glas, dozvolite suzama da iscure, muzici da svira, istini da izađe na videlo. Ne sakupljajte u sebi. Recite glasno. Iskreno.

Da, neki ljudi će se okrenuti. Sa mnogima više nećete želeti da provodite dane. Zašto biste Vi bili kanta za smeće za svačije emocije? Nije sebično, ako stavite sebe na prvo mesto. Zato, obavite povremeno to veliko spremanje. Psihičko i fizičko zdravlje će Vam biti zahvalno. A onda, možete ponovo sve, sa mnogo više snage i manje tereta.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor