Kako do samostalnog deteta?

Svi mi želimo da naše dete bude zadovoljno i srećno. Ali, isto tako, želimo da ga naučimo da se snalazi u svetu, bude uporno i strpljivo, ne odustaje posle prve prepreke, ima hrabrosti da kaže NE onda kada to treba da uradi… Koliko je to danas moguće?

Prvi i osnovni problem jeste nedostatak vremena. Svuda jurimo, nemamo vremena da ustajemo ranije i čekamo ih da se obuku sami. Ponekad ih i hranimo, iako su odavno naučili sami da jedu, jer ne smeju da se uprljaju pre vrtića. Ko će ih sada učiti da vezuju pertle?! Idemo za njima i samo im govorimo šta ne smeju, jer će se desiti ovo ili ono…

Teško da će neko dete bilo šta naučiti dok određene stvari ne iskusi na svojoj koži. Pustite ih da sami sipaju vodu, proliju mleko, pokvase se dok peru ruke… Pustite ih da sami jure to zrno graška po tanjiru. Neće pasti čim potrče i zaista nije smak sveta ako se isprljaju.

Sledeći korak jeste spoznaja da ne pomažemo detetu ukoliko smo pored njih za svaku njihovu potrebu. Ukoliko im pakujete školsku torbu, konstantno podsećate na domaći zadatak ili skačete svaki put kada žele da popiju vodu – podstičete lenjost i neodgovornost, a ne samostalnost. Odmaknite se i pustite ih da određene stvari rade na svoj način. Pustite ih da greše!

Ne kritikujte previše. Umesto što im dosađujete kako moraju izvaditi prljav veš iz ranca za trening, ostavite ga tamo nekoliko puta. Sledeći put će razmisliti imaju li čistu opremu, da li je ona mokra i izgužvana. Ista je priča i sa domaćim zadacima. Pustite ih da zaborave. Možda će minus, loša ocena ili kritika nastavnika uroditi plodom.

Pokažite im da je većina problema rešiva. Ne rešavajte ih umesto njih, već ih podstaknite da ih sami rešavaju. Pustite ih da Vam se suprotstave (naravno uz poštovanje sagovornika i bez ružnih reči). Ne glumite sudiju kada Vam se deca svađaju, već ih podstaknite da se sami snađu. Dajte im nekoliko predloga.

Prihvatite njihov neuspeh. Ne lažite sebe, imaće ih mnogo. Ako ih kritikujete svaki put kada u nečemu pogreše, plašiće se svega – promene, rizika, novih stvari… Približite im greške. Setite se slične situacije. Ispričajte kako ste Vi pogrešili. Dajte im do znanja da niko od nas nije savršen i da je upornost jedini put do uspeha.

Deca trebaju da učestvuju u kućnim poslovima. Dajte im zaduženja u skladu sa uzrastom. Veoma rano mogu da Vam pomažu u pranju sudova ili širenju veša. Neka sami sklanjaju svoje igračke. Mogu postaviti sto, izbaciti smeće, kositi travu… Primera je mnogo.

Razumno trošite novac. Naučite ih da štede. Objasnite im da neke stvari ne možete kupiti. Neka znaju koliko mama i tata rade, kako bi imali ono što im je neophodno. Ne pada ništa sa neba. Naučite ih tome.

Iskustvo je ključ. Neka greše, padaju, nižu neuspehe… Budite tu da im pružite podršku. Ali, nikada nemojte raditi umesto njih. Činite im medveđu uslugu.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor