Zašto su mame stalno ljute?

Ako ste mama, sigurno ste premoreni. Jedva čekate da deca legnu u krevet, kako biste barem malo odmorili ili na miru uradili šta Vam je još ostalo od kućnih poslova. Izgubili ste svako moguće strpljenje. Oni bi još malo pričali, samo da ne bi spavali. Ali, umor ih je savladao i spavaju.

Gledate ih. Najlepši su i volite ih najviše na svetu. Dok oni bezbrižno spavaju, Vas obuzima osećaj krivice. Danas ste imali puno posla. Niste im se dovoljno posvetili. Oni su bili nemirni. A Vi ste vikali. Posvađali ste se nekoliko puta. I nekoliko puta pomirili. U glavi su Vam one tužne okice koje Vas gledaju kao da ne razumeju u čemu su pogrešili. Već ste se rastužili – danas ste bili toliko ljuti i nervozni.

Ne želite da budete nervozna mama. Želite da Vas pamte po osmehu, ne po vikanju. Želite da Vam se obrate za svaki mogući problem. Koliko god strpljenja da imate, u nekom momentu tokom dana Vi ga gubite. Smetaju Vam razbacane igračke, jer ste ih sklanjale minimum deset puta. Kako operete tanjir, tako se stvori još pet čaša, kao da u kući živi deset ljudi. I svaki vaš trud vidi se čitavih minut i po. Završite jedno, deca su pokvarila nešto drugo. Pri tom, ne možete reći da su Vam deca nešto preterano razmažena. Sklone igračke nekoliko puta na dan, donesu Vam prljave tanjire, bace papir od čokoladice u smeće.

Veš mašina se ne gasi. Ne znate gde ćete od prljavog, čistog i izgužvanog veša. I zaista biste volele da budete više sa decom. Ali, nemate kad. Moraju jesti kuvano, morate ići u nabavku, skuvati ručak, uključiti mašine, raširiti veš (nekoliko puta tokom dana). Usput rešavate njihove svađe i prepirke, često ih i razdvajate. Radite domaće zadatke. A uz sve to, imate i svoj redovan posao od minimum 8 sati dnevno.

Ležim pored njih i razmišljam… Šta me je to toliko izludelo? Da li su prosute bockalice bile baš toliki problem? Da li je njihovo kenkanje bilo toliko strašno? Da li su bile umorne i pospane, a ja to nisam mogla da prepoznam? Vikendi su planirani za odmor. A mame, ne znaju gde će pre. Sve što su zanemarile tokom radnih dana, sačeka ih. A onda samo obori i rastuži griža savesti.

Šta se krije ispod toga? Razmislite. Da li ste nezadovoljni poslom? Radnim vremenom? Da li prećutkujete i grizete se za jezik, kako ne biste eksplodirali tamo gde ne treba? Da li imate problema u braku? Da li Vas pritiskaju finansijski problemi? Ili sve ovo zajedno?

Pritisak je svuda oko nas. Ne možemo ga izbeći. Ono što možemo jeste da malo usporimo. Ne može sve biti savršeno. Ostavite vremena za sebe, pa makar ti prljavi tanjiri stajali ceo dan u sudoperi. Odlučite šta će biti prioritet. Deca, porodica i zdravlje su najbitniji. Prašina na televizoru, prljave šolje od kafe i razbacan veš zaista mogu sačekati.

Bilo bi idealno da imamo pomoć, ali bake i deke su na selu, plate male da bismo priuštile pomoć u kući. Ali, da li Vi zato morate da pucate od nervoze? Ne morate. Odlučite koje bitke ćete voditi. Deca su mala i potrebni ste im sad.

Primetila sam da su moja deca savršena kada im se posvetim. Sve je u redu kada imam vremena da ih saslušam i da se poigram sa njima. Nisu mirne i ne mogu ih ostaviti same da se igraju uvek. To je nekad izvodljivo, nekad nije. Sve zavisi kakav im je dan. Ponekad se ne čuju i zaigraju, ponekad mi se popnu na glavu.

Usporite. I sutra trebate toj deci. Mislite na sebe. Potražite pomoć povremeno. Razgovarajte sa suprugom. Razmislite o promeni posla. Ne čekajte da se sve reši samo od sebe, jer neće. Uzmite život u svoje ruke i nemojte uvek biti nervozna mama.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor