Roditelji su divni, ne znamo šta bi sa detetom!

Svako dete je priča za sebe. Svako od njih ima svojih vrlina, mana, dobrih i loših faza. Neka su deca posebno zahtevna, dok sa drugom možemo kako želimo i ne osetimo ih u odrastanju. Za decu koja su mirna i tiha često kažemo da su dobra, dok onu koja su glasna i imaju svoj stav već od malih nogu – etiketiramo lošim epitetima, iako  bolje prolaze u životu.

Zbog čega je to tako? Mirna i poslušna deca ne zahtevaju previše energije. Svakom roditelju je lakše da se dete ne buni i uradi onako kako je roditelj zamislio. Deca koja imaju svoj stav opisujemo kao upornu, tvrdoglavu, pa čak i nevaljalu decu jer zahtevaju previše energije, objašnjenja, vremena…

Svi bismo voleli da nam je dete najbolje na svetu. Međutim, to uključuje određene pretpostavke, pa čak i predrasude. Svako je dete dobro na svoj način, ali traži pristup koji će biti prilagođen samo njemu i njegovim potrebama.

Često nailazimo na komentare: „Roditelji su divni, ne znam šta bi sa detetom!“ Roditelji mogu biti i astronauti i veoma priznati u svetu nauke i prihvaćeni u društvu. Međutim, to ne znači da oni uspevaju da se brinu o detetu na adekvatan način ili da mu posvećuju dovoljno pažnje.

Svako dete zahteva drugačiji pristup. Svako dete zahteva dovoljno pažnje, vremena, podršku, razumevanje… Sve dok to možemo, moramo biti uz njih, jer kako dete odrasta tako ima sve više uzora i modela koje prati.

Ne treba preterivati ni u čemu. Detetu se ne sme dozvoliti da radi šta god želi ili da donosi odluke koje nisu u skladu sa njegovim uzrastom. Ali, isto tako, dete treba da formira svoj stav i postepeno gradi ličnost, samopouzdanje, odgovornost…

Granice moraju postojati, iako se formiraju u različitom stepenu u zavisnosti od potrebe deteta. Pružiti mu ljubav pre svega, ali to ne znači da dete sme sve što zamisli. Ukoliko dete vaspitavate na takav način, u jednom momentu će udariti glavom u zid, jer svet koji mu Vi predstavljate nije realan svet u kojem se živi. Pre ili kasnije će ga neko postaviti na pravo mesto i taj događaj mu neće biti nimalo prijatan ukoliko ga Vi stalno uzdižete u nebesa.

Roditelji mogu biti ostvareni u poslovnoj sferi, ali niko nam ne garantuje da ćemo položiti najteži ispit, a to je biti dobar i uspešan roditelj. Uspeh nije ako Vam dete završi fakultet. Uspeh je da Vaše dete bude srećno sa onim što radi, da bude odgovorno i zrelo u društvu, da zna kako da postupi kada pogreši… A svemu tome ga Vi, kroz svoj primer trebate naučiti.

To nekad neće biti prijatno, jer ćete mu morati uzeti najdražu igračku jer se ponaša neadekvatno ili mu zabraniti izlazak sa društvom.  Umerenost je lek. Vodite računa da ste detetu roditelj, a ne prijatelj. Određena doza autoriteta mora postojati.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor