Kada nam dođe „žuta minuta“…

Bez obzira na karakter i godine, svako ima svoju žutu minutu. Dok se kod nekih ispoljava jasno, glasno i često  (tako da nas čuju i komšije), kod drugih ona može biti mnogo tiša i blaža. Poenta je u tome da smo dostigli nivo kada više ne možemo trpeti i pucamo po šavovima. Tada vičemo, svađamo se, psujemo, vređamo, ispoljavamo agresiju na različite načine…

U ovom stanju nam svašta pada na pamet. Nismo objektivni, ne razmišljamo trezveno i možemo ozbiljno zažaliti za sve ono što smo rekli ili uradili. „Žuta minuta“ se obično javi kada dugo trpimo i ćutimo. U nama se nakuplja mnogo nezadovoljstva, ljutnje što se nismo izborili sa nekim ili nečim, krivice što dopuštamo da nešto ide u krivom smeru. Na udaru su najčešće partner ili deca (jer pred njima možemo dozvoliti ovakvo ponašanje), ali ni drugi nisu pošteđeni.

Da li Vam često dolazi „žuta minuta?“ Kako ne biste sebe doveli u ovu situaciju, važno je da naučite da budete otvoreni i kažete ono što mislite, bez napada i svađe sa drugom osobom. Ukoliko Vas neko povredi, recite: „Ne prija mi da tako razgovaraš sa mnom. Nema potrebe za vređanjem. Razgovaraćemo kada se smiriš.“ Na ovaj način ćete reći šta imate, a nećete nakupljati sav taj bes u sebi. Ukoliko budete vežbali da razgovarate na ovaj način, shvatićete da ćete preduprediti mnoge burne i nepotrebne reakcije i situacije.

Ponekad nije moguće odmah reći ono što želite. Na primer, kada imate malu decu i neispavani ste, niste poznati po strpljenju i dugom fitilju. Sa decom se ne možete baš tako lako objasniti. Tada je važno da imate svoje metode koje će Vam pomoći u borbi sa stresom.

Pokušajte da se isključite. Možda niste primetili, ali buka nam smeta. Isključite televizor, smanjite reklame, utišajte telefon, sklonite sve te igračke koje Vas nerviraju svojom melodijom. Skuvajte kafu, gledajte kroz prozor, zatvorite oči i zamislite da ste na nekom mestu za odmor. Ponekad samo imamo previše stimulisa oko sebe. Eliminišite ih ili smanjite kad god ste u mogućnosti.

Vežbajte. Svakodnevnica je postala ogroman pritisak. Nemamo vremena ni za sopstvenu porodicu, a kamoli za odlazak u neku salu za rekreaciju. Nemojte da Vam to bude izgovor. Možete vežbati i kod kuće ili otići pola sata na trčanje ili brzo hodanje. Važno je da izaberete  rekreaciju koja Vam prija i u kojoj uživate. Ubrzo ćete osetiti kako praznite svu tu negativnu energiju koja se nakupljala dugo u Vama.

Naspavajte se. Da, znam, to baš i nije moguće kada su Vam deca mala (ili su u pubertetu, pa su počeli da izlaze). Obratite se za pomoć kome god možete. Menjajte se sa suprugom, odvedite decu kod bake i deke na dva sata poslepodne, pozovite najbolju drugaricu ili komšinicu. Niste ni svesni koliko ćete napuniti baterije.

Promenite navike. Neredovna ishrana, loš san, pušenje i alkohol direktno utiču na povećanje svakodnevnog stresa. Razmislite čime biste ih mogli zameniti. Nemojte biti lenji, potrebno je samo malo volje. Najteže je početi. Pomozite sebi da se osećate bolje, jer niko drugi to neće učiniti umesto Vas.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor