Zbog čega su nam deca postala ogromna obaveza?

Ogroman broj tekstova o uspešnom vaspitanju dece. Saveti o tome šta je dobro, a šta loše činiti. Istraživanja na temu šta čini dobar, a šta loš roditelj. Dostupnost informacije nikad nije bila bolja, a opet, stvara se utisak da nam deca predstavljaju ogromnu obavezu.

Svakog dana nam je raspored prebukiran. Stres, posao, kredit, plata, nekoliko aktivnosti koje nam dete pohađa van vrtića i škole. Juri sa posla, žuri po njih, a kod kuće ne stižemo ništa da uradimo. Gde je tu vreme koje provodimo sa decom? Da li ono stvarno staje u nekoliko rečenica koje razmenimo pred spavanje? Da li ono stvarno predstavlja odlazak u igraonicu subotom?

A šta je sa svim onim vremenom između tih aktivnosti? Obratite pažnju. Zbog ogromnog pritiska kojem su roditelji izloženi, bivaju nervozni. Grubi. Bez strpljenja, razumevanja i pažnje. Viknemo na dete zbog najmanje gluposti. Govorimo im šta ne smeju raditi. A kako će naučiti? Da li im pružamo primer kako treba raditi? Usled svakodnevnog pritiska – čisto sumnjam.

U mnogim porodicama deca vide roditelje samo uveče. Ako neko radi dva posla, može proći i čitava nedelja da se ne vide. Na primer, kada suprug radi drugu smenu, vidi decu samo ujutru na 20 minuta pre vrtića. Dok se vrati sa posla, obe spavaju.

Jasno nam je da ne možemo imati posao iz snova ili neko skraćeno radno vreme. Jasno je da drugačije ne bismo imali šta da stavimo na sto. Moramo pratiti dešavanja, ukoliko želimo da opstanemo. Ali, roditelji, potrudite se da ono malo vremena koje imate, bude kvaliteno vreme provedeno sa decom.

Razmislite, koliko vremena provodite na telefonu? Da li su baš svi ti razgovori neophodni? Kako imate vremena za društvene mreže? Tate za igrice? Krivimo sistem i državu. Ne shvatamo da nam deca postaju takva kakva su zbog naših grešaka.

Ako ćete odrediti određeno vreme koje dete provodi za ekranom (a to danas morate učiniti), zapitajte se da li Vi poštujete to pravilo? Da li su neophodni svi ti smešni snimci koje gledate? Da li je stvarno važno šta ste danas postavili na nekoj od društvenih mreža? Da li je stvarno tamo neko važniji od Vaše dece?

Ako ne verujete, uradite jedan test. Vodite evidenciju koliko ste za telefonom svakog dana. Zapisujte minute. Iznenadićete se da je u velikom broju porodica  vreme za telefonom veće od vremena koje se kvalitetno provede sa decom! Hoćemo li i u tom slučaju kriviti sistem i državu?

Nikad pomoći kao danas. Sve je instant. A opet, mi nemamo vremena za decu. Mnoga deca imaju osećaj da su samo još jedna obaveza za svoje roditelje. Da li je to normalno? Kakve su to nove vrednosti? I ko u svemu tome greši?

Krajnje je vreme da nas nešto prodrma! Deca moraju osetiti ljubav, strpljenje, razumevanje, pravila, doslednost i obaveze. Podelite ih. Učestvujte zajedno. Izdvojite vremena za svoju porodicu. To se ne može nadoknaditi ničim drugim. Stvarajte uspomene zbog kojih će Vaše dete izrasti u zdravu i pravu osobu. Deca nisu još jedna obaveza u nizu!

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor