Vaspitajte dete koje će se snaći u bilo kojoj situaciji

Živimo u opasnom vremenu gde roditelji prezaštićuju svoju decu. Sve rade umesto njih. Ne daju im da skaču, padaju, penju se… Najviše vremena provode za ekranima. Kada krenu u vrtić – crtaju im crteže kako bi bili najlepši. Kada krenu u školu – rade domaće zadatke umesto njih.

Ono što je najveći problem jeste što dete uopšte ne razvija svoje potencijale – ni fizičke, ni psihičke. Ukoliko radite sve umesto svoje dece, neće im se dovoljno razviti kritičko mišljenje. Da bismo rešili bilo koju prepreku potrebno je da sagledamo problem, analiziramo ga i iznesemo kreativno i efikasno rešenje. Ovakav način razmišljanja nam pomaže da donosimo dobre odluke i rešavamo probleme. Deca koja razviju ovakav način razmišljanja, biće uspešnija kada odrastu. Evo nekoliko načina da razvijete ovu veštinu kod svog deteta:

Pustite ga da se dosađuje. Nemojte mu dati ekran u ruke čim prvi put kaže: „Dosadno mi je.“ Dete ne može dugo da izdrži u ovom stanju. Zbog toga će smišljati šta da radi i čega će se igrati. Znam da je ponekad nemoguće izdržati dan bez ekrana, ali to vreme mora biti strogo kontrolisano. U tim situacijama ne rade ništa korisno, nema interakcije, već samo pasivnosti. Imajte vreme kada će oni pogledati svoj omiljeni crtać ili malo igrati igrice, ali ne dopustite da detetu telefon bude stalno u ruci kad god ne zna šta će samo sa sobom.

Da li je Vama ponekad potrebna tišina? Potrebna je i Vašem detetu. Pomaže mu da sabere dnevne utiske, smiri svoja osećanja, razmisli na koji način bi nešto uradilo ili rešilo problem.

Naučite ga da bude samo sa sobom. Ukoliko stalno animirate svoje dete, ono ne može da se oseća lepo dok je samo sa sobom. Vremenom, ukoliko u tome preterujete, ono se čak oseća neprijatno u ovakvim situacijama.

Ne uskačite pri svakoj nevolji. To radimo još odmalena. Dete ručicom ne može da dohvati zvečku. Umesto da ga pustimo da se malo pomuči, mi mu dajemo igračku u ruke. Ne dajemo deci mogućnost da bilo šta urade ili osmisle sama. Kako će ona funkcionisati u životu bez Vas? I da li Vam je to cilj?

Igrajte se kreativnih i društvenih igara. Na taj način ćete se zbližiti sa detetom i naučićete ga da razmišlja izvan okvira, što je osnova kritičkog razmišljanja. Uzmimo primer bojenja: dete boji drvo plavom bojom. Vi mu govorite da to ne radi, jer drvo nije plave boje. Pustite ga da bude kreativno i svoje. Pustite ga da se razlikuje od Vas, Vašeg partnera ili starijeg deteta. Nismo svi isti. Nemojte dete odmah stavljati u društvene kalupe. Pustite ga da boji bojama kojim želi ili prelazi linije.

Pričajte deci o svojim greškama. Nemojte mu reći da ste savršeni, jer niko to nije. Recite mu da ste i Vi padali dok ste učili da vozite bicikli ili rolere. Ono treba da prihvati i svoje vrline, ali i mane. Budite otvoreni i pričajte svoje dogodovštine. Pustite dete da upozna Vašu pravu stranu.

Pustite ih da se raspravljaju sa Vama. Naravno, pokažite im pravilan način gde neće besneti, vikati ili vređati svog suparnika. Ali, trebaju iznositi svoje mišljenje. Ukoliko ih kažnjavate svaki put kada Vam se suprotstave – naučićete ih da se povuku. Takvi će biti i kad odrastu i neće se suprotstavljati. Svako će moći da radi sa njima šta god poželi. Sigurno to ne želite!

 

O. B.

diplomirani psihoplog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor