Pazi! Nemoj! Ne smeš! Tiše!

Sedimo u stanu sa prijateljima. Deca se igraju. Jure, smeju se, skaču, uzbuđeni su i pričaju glasnije. Nije suviše glasno, ali nama nešto u pozadini smeta. Umirujemo decu: „Hej tiše! Ne jurite! Ne skačite! Pazite! Ne smete tako! Smirite se malo!“

Ok. Nismo napolju, već u stanu. Ali, zar sve to nije normalno? Zar nije u njihovoj prirodi da probijaju sve granice, kako bi videli dokle mogu? Zar nije u njihovoj prirodi da budu radoznali, veseli i uzbuđeni? Nije vreme odmora, ne vrište, ne lupaju… Ali, mi ih stalno utišavamo. Komšija koji živi sprat niže nema decu i sve mu smeta. Zar očekujemo da nam deca sede na kauču i pričaju u tišini?

Komentarišemo kako su nam deca nemirna i nevaljala. Da li su? Nisu nikog uvredila, ne tuku se, ne rade ništa ružno. Razmišljam koliko im puta tokom dana zabranjujemo stvari koje su sasvim normalne i očekivane za decu do 6 godina. Kada nas i poslušaju, pa se smire i ćute – pitamo se šta nije u redu. Tada znamo da ih nešto muči ili su bolesni. Da li ih samo vaspitavamo ili više nemamo živaca i strpljenja?

Za decu je stvarno potrebno puno razumevanja i strpljenja. I ne, ne rade ništa kako bi nas namerno izbacila iz takta ili iznervirala. Oni samo ne znaju i mnoge stvari tek trebaju naučiti. Da li ih vaspitavamo da budu radoznali i svoji ili ih ubacujemo u kalupe koje moraju poštovati?

Obratite pažnju na kritike i zabrane koje šaljete deci. Ali, vodite računa da im osim zabrana uputite i lepu reč. Nikad nije na odmet da ih zagrlite i kažete da su Vam najvažnija na svetu. Nemojte im to reći u prolazu, već direktno u oči.

Zanimajte se za njihov dan i sve ono što je njima važno. Možda Vam ta mala svađa sa drugaricom ne deluje kao veliki problem, ali njima je važan. Budite tu kada Vas deca trebaju.

Pohvalite ih. Ali, nemojte koristiti poznate fraze i rečenice, več ih pohvalite za konkretan poduhvat u kojem su uspeli. Na primer: „Hvala ti što si oprala sudove. Lepo je kad pospremiš svoju sobu, a da te ja ne podsetim. Divno je što tako čuvaš svoju mlađu sestricu.“

Ohrabrujte svoje dete. Nemojte paničiti ili pokazati bilo kakav strah kada Vaše dete padne ili u nečemu ne uspe. Bodrite ga: „Hajde, možeš ti to! Nemoj odustajati! Ustani! Kreni ponovo!“ Veoma je važno da im na vreme gradite samopouzdanje.

Posvetite im se! Znam da previše radite. Ali, kada dođete kući, posvetite im makar 15 minuta u priči ili igri. Pre spavanja obavezno ponovite ovaj ritual. Na taj način gradite bliskost sa svojim detetom. Što bude bilo veće, zahtevaće manje pažnje, ali se postarajte da imate Vaše vreme i razgovore. Vaše dete će ih pamtiti čitav život.

Ugađajte im s’vremena na vreme, bez obzira što niste više dete. Uradite neku ludu stvar sa njima. Zaboravite na sve probleme i vodite računa da niste uvek ozbiljni, jer Vas dete posmatra u svakom trenutku. Naučite dete da se opusti i uživa. Nije sve strašno u životu.

Možda imate pričalicu koja se meša u sve i svašta, ali je važno da ih povremeno pitate za njihovo mišljenje. Oni su tada važni i raste im samopouzdanje. Nemojte preterivati. Neka donesu odluke koje odgovaraju njihovom uzrastu.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor