Da li se vaša deca tuku? Sprečite to!

Svako dete ima neku svoju fazu. Jednogodišnjaci često udaraju ili grizu brata, sestru, drugu decu, pa čak i odrasle. Obzirom da još uvek ne mogu da verbalizuju svoje emocije, oni ih „iznose“ na ovaj način. Zbog toga smo mi tu. Što se više socijalizuju, to ovi „incidenti“ postaju ređi, dok se u potpunosti ne izgube.

Kako postaju zrelija, tako više razumeju, imaju više strpljenja i tolerancije. Posmatraju nas i uče. Međutim, šta ako to nije slučaj kod Vašeg deteta? Da li se ono loše ponaša u vrtiću ili čak školi? Da li neadekvatno iznosi sve svoje negativne emocije?

Posmatrajte svoje dete. Ukoliko nastavi sa ovakvim emocijama čak i kada progovori, pokušajte da saznate šta ga muči. Mnoga deca ne nauče da iznose emocije na pravilan način. Možda ih muči nešto sasvim malo, ali njima je to velika stvar. Obratite pažnju kada dete počinje da tuče ili grize druge. Možda je to u trenucima kada je premoreno ili mu se spava. Možda je gladno. Možda ima previše sadržaja tokom dana i nema vremena da bude samo sa sobom.

Upali smo u svakodnevnu mašinu života u kojoj malo vremena provodimo sa svojom decom. Lakše nam je da ih čuva neko ili nešto drugo. Na primer, provode previše vremena pored malih i velikih ekrana. Možda im Vi birate neki dobar sadržaj, ali deca moraju imati interakciju sa drugima, moraju se kretati, biti dinamični i radoznali, ispitivati svet oko sebe. Uz televizore, crtaće i telefone to nije moguće.

Nemojte osetiti krivicu ukoliko im ponekad pustite neki crtać. Sve dok je ekran samo privremen i umeren prijatelj u trenucima  kada Vi nešto morate da uradite, to je u redu. Pola sata dnevno je sasvim dovoljno. Jeste lakše, ali prihvatite da neke stvari nećete moći dok imate malu decu. Bolje da rastu u opuštenom i optimalnom okruženju gde Vi niste pod stalnim stresom, makar to značilo razbacane igračke, neispeglan veš i prljave sudove.

Naučite ih da pokazuju svoje emocije na pravi način. Šta to znači? To znači da ćete često morati imati strpljenja do neba. Iznova i iznova im morate objašnjavati neke stvari. Ali, isto tako, to znači da morate obratiti pažnju kako se Vi nosite sa negativnim emocijama, kakvi ste pod stresom, kako razgovarate sa članovima svoje porodice, uključujući i decu.

Ne možete ih naučiti da nije lepo vikati, ukoliko Vi prvi vičete na sve okolo kada ste nervozni. Deca uče od nas sve vreme. Ne samo kada smo dobro raspoloženi ili kada imamo vremena za njih.

Razgovarajte sa njima o svemu. Podelite i dobro i zlo. Naučite ih da Vam se mogu obratiti povodom bilo kakvog problema. Gradite blisku vezu od samog rođenja, jer će za sve ostale uzraste biti kasno.

Obratite pažnju kakva je situacija u kući. Da li se često svađate sa svojim partnerom ili bilo kim drugim ko je deo Vaše i detetove svakodnevnice? Ne biste verovali šta sve deca znaju, čuju i osećaju. Verujte da se ništa  od njih ne može sakriti. Lak i jednostavan recept protiv agresivnosti ne postoji. Detetu se morate posvetiti kako god možete, odrediti granice i pravila, biti dosledni i pokazivati im ogromnu dozu ljubavi i vremena.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor