Vremena su se promenila. Vladaju neke nove vrednosti koje većina ljudi, ipak, ne želi da prati. Sve je postalo brzo, lako, instant, neobavezujuće… Pa tako i ljubav (ukoliko se tako može nazvati). Oni koji još uvek žele nešto stabilno – u velikom su problemu. Niko se više ne daje, ne trudi, ne želi nikakve kompromise, nema strpljenja da ulaže, boji se svega iskrenog…
Rezultat toga – učimo da živimo sami. Bez oslonca na polju partnerske ljubavi. Ponekad je to dobro i ne trebamo se zadovoljiti mrvicama. Naravno da nećemo živeti u vezi ili u braku u kojem smo nesrećni. Naravno da se nećemo udati za prvog koji naiđe samo zato što smo prešle tridesetu. Naš odabrani partner mora imati određene kvalitete. A naš odnos mora biti kvalitetan i zadovoljavajuć.
Sve je više singl devojaka i momaka. Da li je zaista u pitanju promena načina života i vrednosti ili ima i nečeg drugog?
Ne dajemo nikakvu šansu. Posmatramo spoljašnjost. Izlazimo na određena mesta i glumimo nešto što nismo. Nije problem što je sve oko nas veštačko, već smo i mi postali isti. Devojke su toliko našminkane da ih ne možete prepoznati kada skinu šminku. Momci se kite nekim materijalnim stvarima i misle da će to privući „pravu osobu“. Svi dižemo nos, pravimo se važni, ne želimo da probijamo led…
Živimo u prošlosti. Neko Vas je povredio. Prethodni raskid se gadno završio. Svako od nas je iskusio to. Zbog toga ne dajemo nikakvu šansu suprotnom polu. Govorimo kako ne možemo naći normalnog partnera, a u stvari nikog i ne puštamo blizu, jer se bojimo da ćemo ponovo doživeti istu sudbinu. Ako život nameravate da provedete u strahu i razmišljanju „šta bi bilo kad bi bilo“ – samo napred!
Nismo svesni svojih mana. Nailazimo na tuđe i veoma dobro ih detektujemo. A šta je sa našim manama? Svi ih imamo. Šta ćemo sa tim? Prihvatite ljudsku nesavršenost i zagrebite ispod površine. Možda ćete se prijatno iznenaditi.
Ne želimo da radimo na sebi. Nezreli smo. Sebični. Usmereni samo na sopstveno biće. I to ne želimo da menjamo. Ni zbog koga. Ponašamo se kao princeze čiji prinčevi dolaze na audiciju. A mi samo trebamo da izaberemo. Ne mešajte realni život i bajke.
Osvrnite se na pogrešna uverenja koja ste gradili tokom života. Razgovarajte sa najboljom prijateljicom. Razgovarajte sa nekim ko je u kvalitetnom braku već deset, dvadeset godina. Da li je svaki trenutak ružičast? Svakako da nije. Kvalitetna veza ima i teških trenutaka. Ne lete leptirići u stomaku svakog dana. Ali, kvalitetna veza je uprkos svim problemima stabilna. Partneri su srećni.
Kada se sledeći put budete zapitali zbog čega još uvek nemate „savršenog“ partnera, obratite pažnju i na sebe i na svoje mane. Radite na sebi. Preispitajte se. Ne trebate pristajati ni na šta što Vas ne ispunjava. Ali, razmislite, da li ste baš uvek realni?
O. B.
diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut