Važne lekcije koje sam dobila od svoje četvorogodišnje ćerke

Nikad nemaš vremena za mene! Svaki roditelj bi za svoje dete učinio sve moguće i nemoguće na ovom svetu. Zbog čega im to onda malo češće ne pokazujemo ili ne govorimo? Koliko puta ste radili nešto po kući, što i nije bilo baš najvažnije u tom trenutku? Koliko puta Vas je dete pitalo da se poigrate sa njim, a Vi „niste mogli“ jer ste prali sudove ili brisali prašinu? Koliko puta ste zaspali sa onim osećajem krivice kako se danas baš i niste mnogo posvetili svom detetu, jer ste imali i „važnijih stvari“? Vreme je da reorganizujete svoje prioritete.

Mama, zašto ne važe ista pravila za sve nas u kući? Svoje dete pokušavate da naučite važnim stvarima. Govorite mu kako sme ovo ili ono, ne sme da viče, ne sme da psuje, ne sme da bude grubo prema svojoj mlađoj sestri… A onda učinite baš ono što mu toliko branite: počnete da vičete jer Vas je iznervirao šef na poslu, opsujete, bivate grubi prema detetu ili partneru, nemate strpljenja za sve ono što želite, iako ste mnogo zreliji i iskusniji od svog deteta… Deca uče po modelu. Ne zaboravite koje sve primere im pružate…

Ostani još malo tu. Prebrzo živimo. Nemamo vremena za sopstvenu porodicu. Jurimo za tim prokletim novcem kako bismo deci obezbedili bolju budućnost, a onda ne budemo tu kada im najviše trebamo. Polako, ali sigurno upadamo u zamku da je sve to materijalno važnije od onog nematerijalnog. Oni ne gledaju svet tim očima. To su videli od nas starijih. Pa čak i kad traže tu novu igračku – obratite pažnju: koliko vremena će se zadržati sa njom, a koliko dugo bi mogli da se zadrže sa Vama?

Zašto menjaš svoje mišljenje svakog dana? Uvek joj govorim koliko je važno da poštuje određena pravila. Uvek joj govorim koliko je važno da ima svoj stav i svoje mišljenje o svakoj temi koja je zanima. A kad mi se suprotstavi i kaže ono što misli, ja se iznenadim načinom na koji govori. Sviđa nam se kada iznosi svoj stav, ali nam se ne sviđa da to radi i sa nama. Pa, ne ide to baš tako…

Nije prijatno ni pametno uvek biti zlopamtilo. Zvocanje ubija svaku bliskost i mogućnost za otvorenom komunikacijom. Kad god se posvađamo, kažem joj: „Sećaš li se kada si mi rekla…? Sećaš li se kada si uradila…? Sećas li se kada si pojela…?“  Zaista ne pokušavam da budem zlopamtilo. Samo pokušavam da je nečemu naučim. Ali, nekoliko puta se desilo da je i ona meni rekla: „Mama, sećaš se da si mi rekla kako nije lepo vikati? E, pa sada i ti to radiš.“

Iako su Vam deca mala, mogu Vas mnogo čemu naučiti. Nije važno uvek i po svaku cenu držati se svog autoriteta. Odrasli nisu nepogrešiva bića. Ako želite da Vam dete izraste u osobu koja ima svoj stav i svoje mišljenje, često ćete se naći u situaciji da pregovarate sa četvorogodišnjakom i ne verujete koliko pameti i zrelosti ima u toj malenoj glavi.

Iako ste Vi roditelj, dopustite detetu da Vas ponekad nauči nečemu. Videćete koliko realno i racionalno razmišljaju. Videćete koliko puta uradite pogrešnu stvar samo zato što to nalaže društvo. A možda je baš taj način koban po odnos Vas i Vašeg deteta. Dozvolite detetu da Vas nauči nečemu.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor