Da li ste i vi radoholičari?

Nova vremena su stigla i kod nas. Karijera, uspeh i novac su postali prioriteti. Često nemamo vremena za sopstvenog partnera, pa čak i decu. Druženje sa svim članovima porodice je prava retkost. Ali, mi znamo zbog koga radimo. Tešimo se da sve to činimo zbog svoje porodice. Svojoj deci želimo da obezbedimo maksimalne uslove. Međutim, da li je to zaista tako?

Zapitajte se da li stvarno radite samo zbog svoje porodice ili i zbog sebe? Iako ne deluju tako, radoholičari imaju izuzetno nisko samopouzdanje. Oni sebe posmatraju isključivo kroz poslovne uspehe i sve druge životne oblasti ih ne ispunjavaju u toj meri. Samo kada rade, imaju osećaj kontrole. Imaju snage za tri čoveka, ali samo kada su na poslu. Kada su kod kuće sa svojom porodicom, ne mogu da se opuste, anksiozni su i ne znaju šta će od sebe.

Radoholičari se ne zaustavljau. Čak i kad odu na godišnji odmor, ponesu posao sa sobom (na ovaj ili onaj način). Stres je konstantan. Oni od sebe svaki put traže sve više, preuzimaju brojne obaveze zbog kojih se osećaju „prebukirano“ i ponekad zaista ne stižu da odu ni do toaleta. Emotivni odnosi su veoma loši. Zbog preterane posvećenosti svom poslu često nemaju dobar odnos sa svojim partnerom i decom. Često im strada i fizičko zdravlje.

Radoholičari su često dobijali poruke da ne vrede i da nisu dovoljno dobri. Kada su porasli, pronašli su polje gde se mogu neprestano dokazivati – posao. Iako okolini deluju izuzetno uspešno i preambiciozno, oni sobom i svojim uspehom nikad nisu zadovoljni.

Partner i deca ih vrlo dobro znaju po rečenici: „Evo, samo još ovo da završim…“ A onda ih nema još satima. Ne prisustvuju važnim događajima, datumima, priredbama… Toliko utonu u svoj posao, da nemaju predstavu ni koliko vremena je zaista prošlo.

No, nemojte porediti radoholičare sa ljudima koji moraju raditi tri posla kako bi prehranila svoju porodicu. To prepustite stručnjaku. Radoholičari ne moraju toliko da rade. Ali, kada ne rade, oni su anksiozni, nervozni, imaju osećaj gubitka kontrole…

Radoholičari obično kasno stižu do psihoterapeuta. Pre toga su se, obično, već razveli i u potpunosti udaljili od sopstvene dece. U tom momentu počinju da rade i „treću smenu“. Posao im je utočište od svih problema i nevolja, baš kao alkohol ili droga.

Ukoliko se prepoznajete u ovim redovima ili prepoznajete nekog Vama bliskog, kontaktirajte stručno lice. Suočite se sa svojim strahovima, jer nikad nije kasno za promenu. Naučite da uživate u važnim stvarima i vodite normalan život, koliko god je to moguće.

Vi ste vredni zbog toga kakvi ste. Imate mnogih vrlina zbog kojih Vas drugi cene. Imate i mana koje su drugi prihvatili. Prihvatite sebe u potpunosti. Novac i uspeh ne definišu ljude.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor