Kada vam odrastanje dece teško pada…

Bez obzira koliko godina imaju, naša deca će uvek biti naša deca. U mnogim slučajevima, čak i naše bebe. Prve godine brzo prođu. Oni se polako ali sigurno uključuju u kolektive – vrtiće, škole, sportske organizacije… Godine prolaze…

Deca imaju svojih obaveza, društvo, interesovanja i tajne… Ponekad Vam kažu i nešto zbog čega ne možete danima da spavate, iako nisu imali nameru da Vas povrede ili uvrede. Kako biste bili manje osetljivi na njihove dečije faze i odrastanje  u koje niste uključeni kao pre, pokušajte sledeće:

Ne shvatajte sve toliko lično. Naravno da nećete dozvoliti da bude bezobrazno ili besni na Vas, ali prihvatite da i Vaše dete ima probleme zbog kojih trenutno nije raspoloženo. Prihvatite da je i ono osoba koja ima svoj svet koji doživljava različito od Vas. Možda je taj problem u poređenju sa Vašim mali, ali prisetite se sebe u tim godinama – sigurno niste razmišljali o stambenom kreditu ili problemu sa šefom.

Budite prisutni koliko god možete. Možda dete u pubertetu ne želi Vaše prisustvo, ali je vrlo važno da budete upoznati sa što više segmenata njegovog života. Tako ćete moći da budete pri ruci, ukoliko nešto ne bude u redu.

Rastite sa Vašim detetom. Vaše dete se menja. Ne samo fizički, već se menjaju i njegova shvatanja, razmišljanja i stavovi. Način vaspitanja koji ste gajili sa njegovih pet godina, ne važi kasnije. Prisetite se svog odrastanja. A sada imate odličan odnos sa svojim roditeljima, zar ne?

Priuštite mu što veću samostalnost, ali uvek budite pri oprezu. Ukoliko budete sve radili umesto deteta, nećete ga pripremiti za život. Ali, bez obzira na svu samostalnost i odgovornost koju mu dajete, zapamtite da je ono još uvek dete.

Upoznajte se sa terminom „neobaveznog slušanja“. Ponekad je detetu neprijatno da priča sa Vama o određenim problemima. Ukoliko to uradi onako usput, dok Vi obavljate nešto po kući, neće osetiti toliki pritisak i mnogo više informacija će podeliti sa Vama. Međutim, ukoliko provodite jako malo vremena sa detetom, priuštite i razgovore u „četiri oka.“ Obe vrste komunikacije su veoma važne.

Iskoristite svaku priliku za druženje. Kada Vaše dete poraste neće Vas vući za rukav i govoriti: „Mama, igraj se sa mnom!“ Ali, Vašu pažnju će tražiti na drugačiji način. Prošetajte, sednite zajedno u kafić, obavite kupovinu zajedno, idite na utakmice… Mnogo toga ćete naučiti o svom detetu kroz svakodnevna dešavanja.

Naučite značajnu veštinu – ignorisanje. Umesto što ćete se svađati kada dete zakoluta očima, pokušajte sa sledećom rečenicom: „ Po tvojoj reakciji bih rekla da misliš da te ne razumem. Verovatno si u pravu, ali se trudim. Da li možeš da mi objasniš na drugačiji način?“

Pubertet je veoma zahtevna faza. Ali, ukoliko shvatite da je teško ne samo Vama, već i Vašem detetu, mnogo više ćete postići. Imajte strpljenja više nego ikad.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor