Šta li sad oni misle o meni?

Da li ću uspešno odraditi ovu prezentaciju? Da li ću znati da se snađem? Šta će pomisliti o meni ako pogrešim? Da li će misliti da sam glupa? Kakav utisak ću ostaviti? Da li sada da postavim ovo pitanje? Da li da im kažem svoje mišljenje? Šta ako…?

Ovako možete u nedogled… Svako sledeće pitanje stvara još veću tenziju. Ne možete da se fokusirate na ono što je zaista važno. Utičete loše na, već postojeće, nisko samopouzdanje. Gubite kontrolu. Pojačavate tremu. Niste u stanju da pokažete ono što zaista možete da postignete.

Sasvim je u redu da neprestano procenjujemo sebe ili druge. To nam daje odgovor na mnoga pitanja. Zbog ovih procena postajemo bolji, uspešniji, zreliji… Međutim, ukoliko u tome preteramo, stvaramo sebi nepotrebne prepreke i probleme.

Ukoliko smo suviše samokritični, samopouzdanje nam je poprilično nisko. Od sebe zahtevamo nemoguće misije, a čak i kad uspemo u tome,  još uvek nismo u potpunosti zadovoljni. Osetljivi smo na sve što nam drugi kažu, čak i kad je u pitanju konstruktivna i blaga kritika. Sve shvatamo suviše lično. Svaka rečenica samo potvrđuje naš stav da nismo dovoljno dobri, lepi, uspešni, inteligentni… Dešava se da tuđe „negativne“ reakcije vidimo i onda kada ih nema.

Šta možete da uradite po tom pitanju? Odgovor je zaista jednostavan. Da li se Vama svidela svaka osoba koju ste upoznali? Da li su Vam sve one bile lepe i uspešne? Da li su nekad u nečemu pogrešile? Da li znate da su nekome te osobe sve na svetu? Nekome su savršene mame, žene, devojke, drugarice…  Verovatno odlično rade u firmama u kojima su zaposlene. A čak i da nije tako, jedna greška nas ne čini glupavim ili nesposobnim. Prihvatite da niko od nas nije savršen i svako može ponekad pogrešiti.

Prihvatite sebe onakve kakve ste. Vi imate i svojih vrlina i svojih mana. Ali, to ste Vi. Vodićete računa da iz dana u dan naučite neke nove stvari. Razvijaćete se i postajaćete bolji. Niko se nije naučen rodio. I niko u životu nije naučio baš sve.

Ukoliko Vas neko i iskritikuje, naučite nešto iz toga. Razmislite šta ste mogli da uradite drugačije, kako biste sledećeg puta bili bolji  i uspešniji. Nije sramota pokušavati i učiti, jer je to jedini način. Znajte da nećete sve iz prvog puta znati najbolje.

Postoji i druga strana medalje. Možete biti toliko nezadovoljni sobom, da ćete često kritikovati druge ljude. U svemu i svima ćete naći neku manu. Niko neće biti dovoljno dobar za Vas. Svaku čorbu ćete malo začiniti svojim ogovaranjem. U tom slučaju, razmislite. Šta Vas čini toliko nezadovoljnim? Zavirite u sebe i svoje probleme. Uradite nešto po tom pitanju.

Budite objektivni. Ako nešto možete promeniti u bolje, potrudite se i učinite to. Nemojte misliti da sve znate najbolje, jer se uvek može naučiti još nešto. Nemojte se zatrpavati negativnim mislima koje Vas odvlače od važnih ciljeva. Ako u nečemu uvidite grešku, popravite je. Ali, zapamtite da Vas to ni u kom slučaju ne čini manje vrednom osobom.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor