Kada partner ne zna šta da nam odgovori…

Žene su hrabre, samostalne i sigurne u svojoj koži. Odlične su majke i supruge. Međutim, igraju toliko uloga u različitim životnim sferama, da se ponekad, priznaćete, malo i pogube. To najbolje oseti partner koji je pored njih. Često se nađe u nebranom grožđu i ne zna šta da Vam odgovori.

Počinjemo sa naizgled naivnim pitanjima: „Kako mi stoji ova suknja? Da li mi je zadnjica u njoj velika? Šta si mislio kad si rekao…?“ Ukoliko nam partner da kompliment i pohvali naš izgled, sledi nastavak: „Da, ali zar ne misliš da…“ Ukoliko nam otvoreno kaže da nam nešto ne stoji, mi se uvredimo i postajemo nesigurne…  Tada im je krivo što su bilo šta prokomentarisali. Ukoliko prećute i ne kažu nam ništa, mi započinjemo raspravu i govorimo kako nije iskren prema nama… I tako u krug.

Svakom od nas treba malo privatnosti, mira i tišine. Kada vidimo da se naš dragi povukao i želi da samuje, mi započinjemo svakakve razgovore, pokušavajući da provalimo šta mu je. A njemu, zapravo, nije ništa. Čak i kad ga otvoreno pitamo, a on nam otvoreno odgovori, mi mislimo da ipak nešto nije u redu. Onda počinjemo da gušimo, jer zašto bi inače neko ćutao i zašto bi bilo kome trebalo malo ličnog prostora?

Imate najbolju prijateljicu sa kojom delite sve svoje tajne. Čak i kad je Vaš dragi pored Vas, Vi prepričavate svoje poduhvate ili kritikujete svog partnera kao da nije prisutan. A on… Ne zna šta da Vam kaže… Osim da se oseća neprijatno…

Sigurno Vam je poznata situacija u kojoj želite nešto da mu stavite do znanja. Suviše ste ponosne da biste to otvoreno rekle, već pokušavate na milion drugih načina. Nijedan od njih ne dopire do njega. A onda ste ljuti, mislite da mu nije dovoljno stalo i da je sebičan. On jadničak, nema pojma o čemu se radi, dok Vi besnite u sebi i ljuti ste na ceo svet.

Ne biste voleli da se nađete u njihovoj koži. Svaka čast svim ženama ovog sveta, ali hajde da se malo spustimo na zemlju. Tražimo jednakost  i ravnopravnost polova na svim poljima, a onda bismo ipak volele da se prema nama partner ponaša kao da smo bespomoćne i nemoćne. Ukoliko to nije tako, kreće eksplozija ogromnih razmera. Tražimo izgovore u hormonima. Međutim, razmislite, da li biste Vi dozvolile da se neko tako ponaša prema Vama? Verujem da ne bi.

Prestanite sa tom nesigurnošću. Budite svoje. Uživajte u onome što volite i nemojte tražiti potvrdu za sve što radite. Ukoliko se Vi dobro osećate u svojoj koži, nema potrebe za spoljašnjom proverom, pitanjima i pogubnim interpretacijama.

Otvoreno razgovarajte sa svojim partnerom. Recite mu šta očekujete, mislite, planirate… Mnoge stvari možete uraditi i same. Videćete da se sve lako uči, samo ako pokušate. Ne opterećujte svoj život i vezu nepotrebnim sitnicama koje zaista ništa ne znače. I vodite računa da ne budete previše razmažene. Lepo je kad Vam neko ugađa i tetoši, ali sve to je potrebno uzvratiti istom merom.

Zahtevajte maksimum. Niko od Vas ne traži da se zadovoljite nekvalitetnom vezom. Ali, vodite računa da dajete i pružate isto onoliko koliko tražite. Ukoliko partner ima razumevanja za neke Vaše „izlete i bubice“, imajte i Vi razumevanja za njegove. Jer, svako od nas ima svojih mana. I nemojte biti baš toliko strogi prema njemu. Verujte, nije mu lako.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor