Šta da uradite kada dete pretera i kaže: „Mrzim te!“

Toliko ulažete u svoju decu. Volite ih najviše na svetu. Ali, bez obzira na to, ne udovoljavate im u svakom trenutku. Želite da ih naučite kako da se snađu u surovom svetu. Kako bi to naučila, s’vremena na vreme doživljavaju neuspehe, padove, prepreke, pravila koja im se ne sviđaju ili granice preko kojih ne smeju da pređu.

Čim napune tri ili četiri godine, njihov bunt i želja za samostalnošću rastu do neba. U pubertetu, takođe. Želeće da se istaknu i urade po svom, bez obzira na posledice. Vi ćete im, kao roditelj, često stati na put, jer ih volite i želite da ih zaštitite. Međutim, u tim trenucima, postoji verovatnoća da će Vam dete reći: „Ne volim te! Mrzim te!“ Kako da odreagujete?

Neki roditelji, u želji da pokažu svojoj deci koliko je to strašno i teško, odgovore: „Ni ja ne volim tebe!“ Dete ostaje zbunjeno, jer uopšte nije očekivalo takav odgovor. Naviklo je da je roditelj uvek tu za njega. Otkud sad ta rečenica? Druga deca će samo nastaviti sa još ružnijim rečenicama i ponašanjem, sve dok svi u kući ne eskaliraju.

Nemojte odgovarati na ovaj način. Dete mora imati osećaj da ga volite u svakom trenutku. Potreban mu je oslonac i sigurnost. Nemojte ga uslovljavati sopstvenim emocijama. To ne znači da, ponekad, niste ljuti i da ne smete da pokažete negativno osećanje. Imate pravo na njih. Ali, ne na ovakav način.

Nemojte ponižavati dete, zato što je izgovorilo ovakve stvari. Morate mu pokazati da takav način izražavanja nije na svom mestu. Ukoliko se spustite na njegov nivo, nećete ništa postići. Sledeći put će reći još nešto gore.

Međutim, nemojte ni ignorisati ovakve rečenice. Deca moraju da Vas poštuju. Moraju naučiti da kontrolišu svoj bes. Moraju naučiti da svoje negativne emocije izraze na društveno prihvatljiv način. Ukoliko ih to ne naučite dok su mali, mogu imati problema u svim kasnijim emotivnim odnosima.

Kada deca preteraju i kažu: „Mrzim te!“, možete odgovoriti na sledeći način: „Ne dopada mi se to što sam čula! Razumem da si ljut. Ali, svoja osećanja možeš izraziti i na drugačiji način! Tek tada možemo normalno razgovarati! I tek tada ti mogu pomoći da rešimo ovu situaciju!“

Naučite decu da imenuju svoja osećanja. Kada su mala, još uvek ne umeju da prepoznaju svoje emociju. Dele ih samo na pozitivne i negativne, ali ništa više od toga. Kad god se nađete u nekoj sitaciji gde je dete vidljivo ljuto, nervozno ili tužno, recite mu sledeće: „Primećujem da si ljut! U čemu je problem?“ Ili: „Vidim da si tužna. Kako mogu da ti pomognem?“

Vremenom, dete će naučiti široku lepezu osećanja. Vodite računa da im budete dobar uzor. Ukoliko gubite kontrolu svaki put kada se nađete u nezavidnoj i teškoj situaciji ili se pred Vama stvori teška prepreka, dete će naučiti da reaguje isto kao i Vi. Budite zreliji i naučite ih kako da reaguju. To se neće dogoditi preko noći, ali vremenom će naučiti. Imajte strpljenja.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor