Gušite li dete nepotrebnim pitanjima?

Svaki roditelj želi da bude blizak sa svojom decom. Želi da mu bude najveća podrška kad god je teško. Međutim, što su nam deca starija, manje smo im potrebni. Kada ih pokupimo iz vrtića ili škole, krećemo sa uobičajenim pitanjima koja su uvek ista: “Kako je bilo? Šta ste danas jeli? Da li si dovoljno jeo? Da li si spavao? Da li si piškio/kakio/plakao? Da li ste odgovarali? Da li ste imali kontrolni/pismeni? Koju ocenu si dobio?

Sasvim je normalno da kao roditelji želite da znate apsolutno sve što se tiče Vašeg deteta. Međutim, ova pitanja guše decu. Ispada da svakog dana treba da Vam referišu isključivo ono što je Vama važno. Ova vrsta odnosa neće izgraditi bliskost. Zašto? Zato što većina roditelja tu staje. Postave nekoliko pitanja koja su njima važna i ne istražuju dalje.

Promenite taktiku. Postavljajte pitanja koja su važna detetu. Ako ono želi da Vam ispriča kako je Marko gurnuo Natašu – saslušajte ga. Pokušajte da preokrenete stvari u vlastitu korist i ponešto naučite dete. Na primer, kada Vam je ispričalo da je Marko gurnuo Natašu, pitajte ga: „Kako se Nataša osećala? Da li si prišao da joj pomogneš? Da li je u redu gurati bilo koga? Šta bi ti uradio u toj situaciji?“ Ukoliko je Vaše dete malo i ne zna kako da Vam odgovori, odgovorite Vi umesto njega. Recite mu kako biste se osećali da se Vi nađete u toj situaciji. Recite mu da nije lepo gurati svoje drugare i da na taj način možemo da ih povredimo. Objasnite mu da je Nataša sigurno bila jako tužna kada ju je Marko gurnuo…

Ne dozvolite da Vam se dete oseća kao da je na sudu. Pustite ga da Vam samo ispriča stvari koje su njemu zanimljive. Iako Vam je ta dečija tematika ponekad dosadna, jer imate realnih problema koje trebate rešavati, nemojte biti sebični. Detetu su te stvari i te kako važne. I Vama su bile kada ste bili u tom uzrastu. Nemojte dozvoliti da dete u bilo kom trenutku pomisli kako su njegovi problemi smešni, mali, nerealni… Jer njemu sigurno nisu. Dečija glava ne razmišlja o kreditu i egzistenciji, već o svemu što mu se tokom dana događa.

Ono pokušava da nađe svoje mesto u društvu. Bori se sa stidljivošću i agresivnošću. Razmišlja šta da kaže drugaru koji se smejao njegovom crtežu. Razmišlja da li je ono loše, jer je nervozna učiteljica viknula na njega kada je imala loš dan. Pita se zbog čega je dobio slabiju ocenu, kada se zaista trudio oko nekog gradiva. Ponekad se pita da li je glupo, smešno, smotano, ružno… I sve te stvari su zaista važne. Muče Vaše dete više nego što kredit muči Vas, jer još uvek nije razvilo neophodne veštine koje su mu i te kako potrebne u socijalnom svetu.

Zato, interesujte se za svoje dete. Postavljajte prava pitanja. Pitajte ga da li je srećno? Da li mu je lepo? Da li ga nešto muči? Pronađite pravi način kojim ćete mu se približiti. Budite u stalnom kontaktu sa vrtićem, školom, vaspitačicom, učiteljicom, nastavnikom…Odlazite redovno na roditeljske sastanke. Naučite svoje dete kako da se snađe. To nećete učiniti tako što ćete Vi rešavati njegove probleme. Ukoliko to činite, ono će sa 30 godina shvatiti da je nesamostalno i da ne može ništa učiniti bez Vaše pomoći.

Ukoliko ne znate kako to da učinite, pokušajte da se stavite u njegovu ulogu. Setite se šta je Vama bilo važno sa četiri, šest, devet godina… Koji problemi su Vas mučili? Sigurno niste razmišljali o tome da li ste danas pojeli dovoljno voća i povrća. Naravno da je i to važno. Vaše dete mora odrastati zdravo i trebamo učiniti sve što možemo da bi to bilo tako. Ali, proširite ta pitanja i onim koja su važna Vašem detetu. To je jedini način kojim ćete ostvariti i održati bliskost.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor