Da li znate koliko snage imate samo zato što ste mama ili tata?

Sećam se perioda kada još uvek nisam bila roditelj. Imala sam nekih drugih obaveza. U tom periodu nisam ni u jednom trenutku bila ovoliko umorna. Ali, u tom periodu nisam imala ni približno ovoliko snage.

Roditeljstvo nas čini jakim. Jačim nego ikada. I kad god pomislimo kako ne možemo više i ne možemo dalje, naše dete nam daje snage da obiđemo ceo svet.

Koliko puta ste došli kući umorni posle napornog dana na poslu? Dok ste se vozili do kuće, sigurno ste barem jednom pomislili: „Danas stvarno ne mogu više ništa raditi. Neće ceo svet propasti, ako se samo danas uvalim u svoj krevet.“ Međutim, na vratima Vas sa ogromnim osmehom sačeka Vaše dete i kaže: „Mama/Tata, hajde da se igramo!“ U tom trenutku više niste umorni. Ili jeste, ali to više ne osećate. Uzimate svoje dete i trčite kroz celu kuću. Vijate se, igrate žmurke, idete na igralište ili u šetnju. Penjete se, silazite, skačete i opet sve iz početka. I shvatate šta biste sve propustili da ste legli i odmarali. Pa makar i na samo jedan dan.

Koliko puta ste prevrnuli celu kuću, spremajući, kuvajući, obavljajući milion i jednu obavezu? Srećni ste što ste završili (za danas). A onda Vam bude žao što ste sve to vreme bili odvojeni od Vašeg mališana i počinjete da se ponašate kao dvogodišnjak. I imate snage za sve!

Koliko puta ste imali visoku temperaturu, bolove u celom telu i snage da kuvate, vodite računa o detetu, vodite ga na sva mesta koja ste mu obećali da ćete posetiti tog dana? Jer, ne liči na Vas da nekom nešto obećate, a to onda ne ispunite. Pogotovo ne Vašem detetu.

Koliko puta ste imali nekih ozbiljnih problema, posle kojih Vam stvarno nije bilo ni do čega? Najradije biste se skupili i plakali u krevetu kao malo dete. Međutim, Vi sve to prevazilazite, probleme ostavljate za kasnije i stavljate najlepši osmeh na lice, zato što Vas je dete pitalo: „Mama, jel sve u redu? Ne izgledaš baš najbolje.“

Koliko puta ste se uplašili kada Vas je nešto bolelo ili kada se niste osećali dobro? Ali, ne zbog toga što Vam se to dešava, već zbog toga što se pitate kako će Vaše dete da se snađe ako mu ne pomognete u tom trenutku.

Nikad se ranije nismo toliko plašili od svega i svačega. Nikad ranije nismo razmišljali toliko negativno. Nikad ranije nam nije lupalo srce, ako nam dete kasni kući 10 minuta. No, ipak, imamo snage više nego ikad.

Kada vidite da Vam dete nije raspoloženo, učinili biste sve samo da je ono srećno. Kada saznate da je doživelo čak i najmanju nepravdu od strane bilo kojeg drugog deteta ili osobe, dođe Vam da se umešate i rešite problem tako što ćete „progutati“ sve zbog kojih je Vaše dete tužno. Ali, u tom trenutku se ugrizete za jezik jer znate da će život još mnogo puta biti nepravedan prema Vašem detetu i da mora samo da nauči kako da se izbori sa problemima.

Zato, ne zavaravajte se kada sledeći put budete rekli: „Ne mogu više. Idem da legnem.“ Znajte da imate snage za sve kada je u pitanju Vaše dete i uvek će biti tako, bez obzira koliko imali vremena, mogućnosti ili hrabrosti. Zbog svog deteta ćete ujedati. Učinićete sve samo da ga zaštitite koliko god to možete! I budite s’pravom ponosni na to!

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor