tamo je trava zelenija_

Tamo je trava zelenija…

Veliki deo nas je u nekom svom periodu života razmišljao da ode iz zemlje. Svesni smo svi – mnogo toga ne valja. Međutim, da li je trava tamo zelenija ili ne?

Mnogi moji prijatelji su otišli. Održavamo kontakt kad god uspemo, zbog dece, poslova, dodatnih obaveza… Niko od njih nije rekao da je trava zelenija i da je tamo negde lepše. Svima nedostaje porodica,  roditelji, prijatelji, ono naše druženje, roštiljanje, spontanost. Zaključila sam jednu stvar: na ovim prostorima znamo da uživamo. Volimo da se okupimo, organizujemo roštilj u nečijem dvorištu  ili  odemo na izlet.

Razloga je puno za ostanak. Međutim, kada te stisne i nemaš gde – mora se otići. Veliki broj je otišao zato što je morao. Nije imao drugu opciju. Ali, kada malo bolje razmislite – nije ni tamo negde toliko dobro.

Plaćaju se ogromni porezi, pa često se ne skupi ni za kartu da posetiš svoje najvoljenije. Svi oni koji su otišli i svi oni koji su ostali u zemlji su imali svoje „za“ i „protiv“ liste. Neko mora, neko može, neko želi…

Svi moji koji su otišli rade od jutra do mraka. Otprilike ono što se ovde zaradi sa dva posla. Ne viđaš porodicu ovde, ne viđaš je tamo. Vremena nikada dosta, čak ni kad bi dan trajao 30 sati. Oni koji su ostali imaju ogromnih finansijskih problema. Oni koji su otišli rade, rade i rade. Maštaju o svojim rodnim selima, gde su, slobodno se može reći, imali luksuz od dvorišta, kuća, automobila… Samo para nigde.

Tamo negde su se navikli na mnogo skromniji život. Njih nekoliko živi u stanu. Guraju jedan po jedan dan. Kako im je – samo oni znaju.

Ako možete da pomognete nekako – pomozite. Ako ne možete – ne osuđujte i ne pametujte. Svako od nas ima svojih razloga za svaku odluku i potez u svom životu, pa tako je i ovde slučaj. Zovite ih koliko god često možete, dajte do znanja da ste tu za njih. Verujem da će i Vaši prijatelji isto učiniti za Vas.

Često se žalimo i svašta nam fali i nedostaje. Malo ko od nas na vreme shvati prave životne prioritete. Dok mi ćerka dolazi iz škole sa pitanjem zašto već godinama ne kupujemo novi auto, ja u glavi imam nekih drugih planova.

Naravno da nam treba novi auto, veći stan, više novaca. Međutim, da li biste bili srećni kada biste imali samo to? Ne zaboravite koliko su te svakodnevne sitnice važne i kako nam izvuku poneki osmeh bez obzira kakvih problema imali.

Zaboravili smo na zdravlje, pre svega. Dan bez krivica i kajanja. Miran san. Zagrljaj i poljubac partnera i dece kad stignete kući umorni sa posla. Odmor u dvorištu. Ispijanje kafe sa prijateljima. Počeli smo da živimo samo za taj jedan godišnji odmor. Uživajte u svakom danu. Trava nije zelenija čak ni tamo negde… Sve zavisi od Vas. Donesite odluku u kojoj ćete biti srećniji, gde god to bilo.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor