kako da preživite različite dečije faze

Kako da preživite različite dečije faze?

Budimo se ujutru. Divan dan. Sunce sija. Budim decu za vrtić: „Mamaaaa, ne želim u školu. Spava mi se. Zašto moram da idem u tu glupu školu?“ Mlađa je još rečitija: „Neću da ustanem. Neću u vrtić. Neću da obučem te čarape. Zašto ne mogu one roze? Kada ću moći Frozen haljinu? Kada ćeš je oprati? Ne želim tu gumicu za kosu! Hoću onu zelenu. Imam li neke druge patike? Mogu li u gumenim čizmama?“

Ko ima malu decu, zna kako izgleda jutarnje  spremanje za vrtić, školu i posao. Kada bi Vam tada merili pritisak i puls, bilo bi veselo. No, jutarnja „idila“ već nekako prolazi, stižete na posao  i kreće pritisak druge vrste. Jedva čekate da pokupite decu. Vi srećni što ih vidite, a one počinju: „Maaamaaa, uzela mi je gumicu za kosu! To je moje! Ne otimaj mi! Prestani da se kenkaš! Prava si beba! Nećes danas dobiti slatkiš! Mama, jel tako da ona neće danas dobiti slatkiš? Pogledaj je samo kako se ponaša! Ne volim te više! Nisi mi više sestra!“

Vi polako dišete. Smirujete prvo sebe. A onda pokušavate da smirite i decu na najbolji i najmirniji mogući način. Nekad Vam to uspe, nekad ne. Pitate se gde su nestala ona slatka stvorenja koja su mirno sedela u kolicima dok su bile bebe… Sada je situacija malo drugačija.

Pre nego što puknete i počnete da vičete na svoju decu, setite se da je to samo faza koja će proći. Ne trebate biti sudija i rešavati svaki njihov sukob. Ne možete vikati na njih, a govoriti kako trebaju mirnim putem rešavati svoje nesuglasice.

U svaku svoju organizaciju, dodajte deset minuta više. Tako ih nećete stalno požurivati i povećavati svoj pritisak. Znate da se njima piški ili kaki, baš kad ste se svi obukli i zakoračili iz stana.

Doslednost. Znam da se ponavljam kao papagaj, ali ako nema doslednosti, dete će stalno pokušavati da pomeri zadate granice.  Tada stižete u fazu, kada Vam dete postavi 20 puta jedno te isto pitanje, jer zna da ćete popustiti kod 21. a ono tada dobija šta želi.

Smanjite očekivanja. Uzmite u obzir uzrast svog deteta i ne očekujte da se u svakoj situaciji ponaša kao odrasla osoba. Nismo ni mi idealni, ali nas niko u tim trenucima ne kažnjava i ne šalje u dečiju sobu.

Budite iskreni. Nemojte ih lagati. Kada porastu, shvatiće da ste manipulisali i išli prečicama. A onda će i oni u pubertetu uraditi isto.

Jedini ispravan način jeste da prihvatite faze svakog uzrasta, naoružate se strpljenjem i svojim primerom ih učite kako se u određenoj situaciji ponaša. Ako Vam se i desi da puknete, analizirajte svoju reakciju, naučite nešto iz nje i krenite dalje. Idealan roditelj i idealno vaspitanje ne postoji. Ne zavaravajte se time i ne stvarajte dodatni osećaj krivice.

Uzmite u obzir kada se ponašaju neadekvatno. Velika je verovatnoća da su umorni, pospani ili gladni. Zato, imajte pri ruci zdravu užinu, a dan presecite ležanjem i igranjem u krevetu. Čak i ako dete ne zaspi, prijaće Vam ovaj vidi druženja. Srećno i jačajte svoje strpljenje svakog dana.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor