Smejte se jer deca i to uče od vas!

Deca su mi, uglavnom, nasmejana i raspoložena. Kada izbacite onu nervozu zbog gladi, umora i pospanosti – sve je baš onako kako treba. Nasmejane su. Raspoložene su. Veruju ljudima. Uživaju u prisustvu drugih. Vole da pričaju i razmenjuju iskustva. Radoznale su i živahne. I da, povremeno su poprilično nevaljale. Ali, to tako ide. Ne mogu 24 časa cvetati ruže.

„Kako su ti deca stalno nasmejana? Pogledaj ih, samo se smeju! Pogledaj taj osmeh! Kako ti uspeva da su stalno raspoložene? Kako ti ništa ne pada teško?“

Iskreno, neispavana sam. Bebac mi se često budi. Ispada joj duda. Ne podnosi najbolje ovu vrućinu. Muče je zubići. Ja nemam ženu za peglanje, spremanje i kuvanje ručka. Snalazim se kako god umem. Suprug radi dva posla. Mnogo toga mi pada teško. I mnogo toga mi ne pada teško.

Ali, većinu svog vremena provodim sa njih dve. Kuvam ručak. Peglam. Širim veš. Spremam stan. Onda kada to mogu. Kad to ne mogu – prihvatim situaciju i krenem dalje. Smejem se. Igram se sa njima. Uživam u njihovim osmesima, zagrljajima i provalama. Kako to uspevam?

Rešila sam da nebitne stvari neće krojiti sreću moje dece. Ja mogu da budem nervozna jer nisam naspavana. Mogu da vičem na svoju decu, jer ne stižem ručak da skuvam. Mogu da se brecnem i kažem da ne mogu da se igram, jer perem sudove. Umesto toga, ja odlučim da bude drugačije. Kad već moram da širim veš ili perem sudove, ja pustim muziku i kažem: „Hajde da igramo i pravimo žurku.“ Skakućem dok širim veš. Igram dok perem sudove. Pevam dok usisavam i glasnija sam i od najbučnijeg usisivača.

Onda mi kažu sledeće: „To je do temperamenta, karaktera i genetike. Deca su ti, jednostavno, takva.“ U redu. Mnogo toga zaista zavisi od genetike i karaktera. Ali, ja ipak mislim da je to samo naš izgovor onda kada u nečemu ne uspevamo. Tražimo izgovor i nalazimo ga u biologiji, psihologiji, medicini…

Da li će se dete smejati ukoliko se mama i tata stalno svađaju? Da li će se dete smejati ukoliko ne provodi kvalitetno vreme sa svojim roditeljima? Da li će dete biti srećno ukoliko je stalno samo ispred crtaća koje gleda satima? Ne bih rekla! Mnogo toga zavisi od nas roditelja. Mnogo toga zavisi od našeg odnosa prema roditeljstvu. Mnogo zavisi od toga kako doživljavamo prepreke i probleme koji nas okružuju.

Zato, smejte se. Dete mora znati da ga volite. Dete mora znati da uživate sa njim u svakom trenutku. Dete mora znati da Vam ništa vezano za njega ne pada teško. Ali, to ne znači da ćete biti njegov mali rob. To znači da ćete imati jedan zdrav odnos u kojem Vi niste uvek na prvom mestu, ali sasvim dobro znate da organizujete svoje životne prioritete.

I ja volim da spavam, budem odmorna, isfenirana i uredna. Ali, to ne uspevam uvek sa njih dve. I nije me sramota. Često izađem sa tuš frizurom i bez šminke, jer sam njih dve spremala sat vremena. Ali, to spremanje nisam doživela kao posao. Mi smo uživale u tom spremanju – haljinama, mašnicama, frizurama. Lepa mama je ona koja ima osmeh, a ne šminku. Zato, smejte se i uživajte u najlepšem poklonu – Vašoj deci.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor