Odakle je to moje dete pokupilo?

Deca upijaju kao sunđeri. Zapamtiće svaku Vašu izgovorenu ružnu reč ili psovku. Posmatra Vas čak i onda kada mislite da gleda omiljeni crtani i ne vidi ništa oko sebe. Prepoznaće svaku Vašu grešku, nezrelo ponašanje, bes ili bilo koje neadekvatno ponašanje i emociju.

I znate šta? Zbunjujete ga. Zbunjujete ga svojom nedoslednošću i dvostrukim standardima. Pričate mu kako se treba lepo ponašati. A onda Vi dođete kući nervozni, jer Vas je šef iznervirao. Besni ste. Neraspoloženi. Niko ne sme ništa da Vas pita. Žurite i psujete u saobraćaju. Sve dok Vas dete ne pita: „Mama, a zašto je on kreten?“ Vi niste ni svesni da ste to izgovorili naglas. A priznajte: svakodnevno mu pričate kako je važno imati strpljenja i „debele“ živce.

Juče je smeo da gleda crtaće jer ste želeli malo da odmorite. Danas ne sme da gleda crtaće jer su oni loš uticaj. U redu je što ga mlađi brat tuče, jer on je mali i ne zna. Nije u redu da viče na bilo koga, ali je u redu da Vi vičete na svog partnera. Trebamo pomagati svima, a onda Vi niste tu kad Vašem detetu treba pomoć, jer „smara“ pitanjima na koje Vi ne znate odgovor, ali se pravite da samo ne želite da mu kažete.

Želite malo da odmorite i ostavite decu da spavaju kod bake. Oni ne žele i bune se, jer hoće da spavaju kod kuće sa mamom i tatom. A Vi krećete u ogromnu bitku: „Ako ostaneš, kupiću ti…E baš nemoj da ostaneš-nisi dobar! Baš si nevaljao!“ Koji haos dečijoj glavi. Nevaljao je jer hoće da ostane sa mamom i tatom koje jedva viđa jer imaju ludo radno vreme.

Roditeljstvo je jedan od najodgovornijih poslova. I čudimo se svakom dečijem ispadu. Odgovorni smo barem za 80 posto. Ali, kako bi nam savest bila mirnija, krivicu bacamo na vrtić, nervoznu vaspitačicu ili učiteljicu, propali školski sistem, državu, medije, nevaljalo dete iz komšiluka…

Roditelji nisu jedini faktor koji utiče na dečije ponašanje. I mnogo toga će „pokupiti“ i od nevaljalog dečaka iz vrtića i od komšinice koja psuje i od bake koja viče… Ali, pre nego što svalite krivicu na sve ljude ovog sveta – razmislite: „Kako se ja ponašam? Da li sam mogao da mu pružim takav primer? Da li sam vikala na nekog? Da li sam se posvađala sa nekim ispred deteta? Da li sam nekog uvredila na ulici ili u saobraćaju? Da li sam naglas prokomentarisala tu „prijateljicu“? Da li sam ga uslovljavala? Da li važe ista pravila za sve ukućane?

Ne trebate se baš toliko opterećivati, jer svaki roditelj greši. Ali, važno je da napredujete čak i u ovoj ulozi. Malo se preispitajte. Ako shvatite da negde pravite grešku, nećete je više ponavljati. Ako shvatite da ste i Vi pogrešivo biće koje pravi skoro iste greške kao i petogodišnje dete, imaćete više razumevanja i strpljenja za te njegove prolazne faze.

Zato, sledeći put nemojte odmah u početku odbaciti mogućnost da je dete nešto loše pokupilo od Vas! Možda je kriv suprug, baka, deka, sestra… A možda ste krivi baš Vi! Umesto traženja krivca, možda je bolje da razgovarate sa detetom i rešite problem.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor