Uvek je kriva ta druga strana

Kad god pričamo o partnerskim odnosima, postoji sledeće pravilo: kada se desi nešto lepo i kada govorimo o ulaganju u vezi, za to smo zaslužni mi. Kada govorimo o promašajima, o ravnodušnosti i krivcu svih mogućih problema – kriva je druga strana.

Nekad sve ovo povežem sa svojom četvorogodišnjom čerkicom – uvek je u pravu, voli da je prva u svemu i nikad ne može da pogreši. I pitam se: zašto nismo napredovali? Zbog čega smo ostali zaglavljeni u četvrtoj godini života kada govorimo o ljubavnim vezama? Zbog čega su ispravni isključivo naši stavovi, načini i pokušaji? Zbog čega ne možemo uvideti sopstvene greške i napredovati kao na svim ostalim poljima?

Ukoliko sednete u bilo koji kafić i oslušnete  razgovor najboljih prijateljica, čućete iznova i iznova iste priče: „Ne mogu da verujem! Zbog čega uvek nalećem na takve kretene?! Toliko sam se trudila, a on… Sve sam nosila na svojim leđima, dok je on… Kako može tako nešto da mi kaže? Kako može tako da se ponaša? Kako ne vidi da greši po ko zna koji put?“

Da li ste se ikad zapitale: „Šta sam uradila? Da li sam pogrešila? Da li sam ga nečim povredila? Da li ja nisam bila fer?“ Ljubavni odnos nije jednosmeran. Mnogo toga deluje na budući odnos, kako ćemo se postaviti i ponašati. I da, ponekad je on stvarno kreten. Ali, verovale ili ne, grešimo isto koliko i oni. Ne želimo da priznamo poraz. Umanjujemo sopstvene greške, jer nam je tako lakše. Manje ćemo se potresti ako svalimo sve na njega, nego ako bolje razmislimo, pa uvidimo da moramo menjati neke svoje osobine. Čak i ako sebi priznamo određeni deo krivice, smatramo da je on mali, ne vidimo ga jasno, niti objektivno. Lakše spavamo.

Ali, ukoliko želimo da napredujemo i imamo više od te čuvene četiri godine, moramo promeniti pristup. Svi mi grešimo. Možda smo i mi povredile sopstvenog partnera. Možda ga nismo pustile blizu. Glumile neosvojivu planinu. Povredile ga hiljadu puta pre nego što je on otišao. Možda i oni nas ogovaraju i pate na neki njihov, muški način. Svako ima svoj pogled na svet.

Nemojte se menjati zbog njega. Menjajte se zbog sebe. Rastite i razvijajte se. Nemojte se učauriti i glumiti da znate baš sve. Uvek su sopstveni problemi veći. Ali, ukoliko uvek krivite drugu stranu, nećete ni Vi biti srećni.

Imaćete izgovor zbog kojeg ćete lakše spavati. Ali, zar nije bolje stisnuti zube i naučiti bolji, lepši način koji će i jednoj i drugoj strani obezbediti zdrav odnos i otvorenu komunikaciju? Zar nije bolje voditi nove razgovore sa najboljom prijateljicom u kojem niste doživeli još jedan neuspeh?

Nemojte bežati od Vas samih. Samo Vi možete učiniti nešto kako biste bili srećni. Zato, malo provirite u sopstvene strahove, pogrešne korake i učinite nešto drugačije. Niko to neće uraditi umesto Vas. Nemojte čekati nešto što se neće dogoditi. Nemojte baš uvek kriviti tu drugu stranu, jer možda ste i Vi pogrešili.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor