Brine li Vas udaljenost između Vas i Vaše dece?

Psihološka savetovališta su puna zabrinutih roditelja koji imaju tinejdžere! Često ćete čuti sledeće rečenice: „Ne znam šta se dešava sa njim! Ne mogu da doprem do njega! Uopšte ne razgovara sa nama! Besan je! Agresivan! Čudno se ponaša! Sve mu smeta!“

Situacija je zaista mnogo, a svaka porodica je posebna na svoj način. Bez obzira koliko se trudimo, greške se dešavaju. U većini slučajeva nenamerno i iz neznanja. Ali, nema deteta koje će se promeniti preko noći. Problemi zbog kojih se roditelji javljaju traju neko određeno vreme, ponekad i suviše dugo. Ima roditelja koji znaju da je njihovo dete drugačije od svih koje poznaju, ali će se za savet javiti tek kada bude kasno!

Svako dete će pre ili kasnije da se nađe u nekoj vrsti problema. Međutim, ishod će zavisiti od njegove ličnosti i načina vaspitanja. Iako Vaše dete ima dvanaest godina i na njega ne utičete samo Vi, već i vršnjaci sa kojima se druži, ono će ipak primeniti sve što zna u tom trenutku.

Ukoliko ste pravili velike propuste kao roditelj, ono će jedva čekati da se nađe u nekoj nevolji. Ukoliko se ne nađe, izazvaće je samo. Međutim, ukoliko ste Vaše dete vodili uglavnom pravim putem, ono će se ozbiljno zapitati da li da napravi određenu glupost ili ne.

Tinejdžersko doba može biti zaista teško za roditelje. Međutim, kao i svuda, važna je prevencija i sve ono što ste uradili pre tog perioda. Da li se sećate perioda kada je Vaše dete propričalo? Imalo je milion pitanja! Za mnoge od njih niste imali živaca! Možda ste bili opterećeni vlastitim problemima. One dečije prepreke su Vam izgledale suviše male da biste od njih pravili nešto veliko! Priznajte, ponekad čak niste ni čuli svoje dete (iako Vas je deset puta prekidalo), jer ste vodili važan razgovor.

Imali ste jasan stav: dete mora biti disciplinovano! Tačno tako! Ali, uz tu disciplinu i silne granice, mora mu se pružiti i puno ljubavi, strpljenja i razumevanja. U toj malenoj glavi postoje realni problemi. Njima su najveći i nerešivi, iako Vama deluju bezazleno!

Onda je krenulo u školu. Sada je već tako samostalno. Vi ste najzad dobili vremena za sebe i posao kojim se bavite. Bili ste tu za loše ocene i domaće zadatke. Ali, da li ste bili prisutni kada su imali neki emotivni problem? Da li ste ih podsticali da Vam pričaju o svemu, tako što ste bili puni razumevanja? Da li su zaista mogli sa Vama da pričaju o svemu ili ste ih na prvo pitanje o seksu prosledili školskom psihologu?

Bliskost je nešto što se gradi vremenom. Nijedan odnos nije procvetao bez mnogo ulaganja i truda. Potrebno je da budemo u toku. Ne razgovara se na isti način sa detetom koje ima pet i deset godina. Rastemo i razvijamo se sa njima. Menjamo pristupe. Ponekad popustimo. U važnim stvarima istrajemo, bez obzira koliko nam je teško kada vidimo suze u njihovim očima.

Zato, kakve god probleme imali, potrudite se da nađete vremena za svoju decu. Taj loš dan gde Vas je šef ozbiljno ukorio će proći, ali dete će se uvek sećati da niste bili tu kada je njemu bilo najteže. I sledeći put se neće ni požaliti. Potrudiće se da sakrije to što ga muči. Jer, Vaš problem je bio veći. Nije mogao da se meri sa Vama.

Vodite računa kojim stvarima dajete prioritete. I nikada nemojte reći detetu da je njegov problem mali. U njegovoj glavi sigurno nije. Nemojte čekati potpunu udaljenost kako biste se borili za svoje dete. Borite se svakog dana!

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor