Sa čime se sve bore parovi koji ne mogu imati decu?

Kada se dvoje ljudi voli i živi u stabilnoj vezi ili braku, sledeći korak uglavnom bude dete. U početku se nijedan partner time ne opterećuje, ali kako vreme prolazi, a do trudnoće ne dolazi, partneri se pitaju šta to nije u redu. Počinje čitava zbrka sa lekarima, testovima, lekovima… Nekima se upornost isplati, a drugima, nažalost, ne.

Kada partneri ne mogu dobiti željeno dete, suočavaju se sa raznim negativnim osećanjima: ljutnjom, šokom, nevericom, tugom, strahom, osećanjem zavisti… Često preispituju svoja prethodna ponašanja i pitaju se šta je dovelo do toga. Krive sebe. Ne mogu da se pomire sa tom surovom istinom. Posle dugih pretraga, poseta lekarima i lečenja, mogu i odustati. Mogu postati i depresivni. Neki parovi se i raziđu.

Bez obzira da li su skoncentrisani na posao kojim se bave ili samo šetaju ulicom, svuda oko sebe viđaju trudnice velikih stomaka. Ne zbog toga što ih ima u velikom broju, već zato što im jedino to i privlači pažnju. Duboko uzdahnu i nastave sa onim što su radili. Ali, kroz glavu im prolazi: „Kada ću ja imati decu? Da li ću ih uopšte imati? Šta sam to pogrešno uradila, pa ne mogu da zatrudnim? Zbog čega je život toliko nepravedan? Zbog čega se baš meni sve ovo dešava?!“

Sa svojim prijateljima koji su se već ostvarili kao roditelji, ne mogu da razgovaraju o toj temi. Oni su puni saveta šta se sve treba uraditi, ali uglavnom ne razumeju tu muku. Česti su saveti tipa: „Sve će to biti u redu. Desiće se kad se najmanje budeš nadala. Pokušaj da ne razmišljaš o tome. Probaj da se opustiš.“ Ukoliko bračni partneri izuzetno teško doživljavaju ovaj problem, mogu im čak i smetati tuđa deca. Ne zato što ih ne vole, već zato što ih konstantno podsećaju na najveći bol sa kojim se suočavaju. Zbog toga počnu da izbegavaju prijatelje koji imaju decu, porodična druženja, praznike i povlače se u sebe.

Rodbina im posebno zadaje velike muke. Često slušaju sledeće: „Pa kad ću postati baka/deka? Kad planirate decu? Vreme leti. Niste više toliko mladi. Požurite! Kad ćete, ako ne sad?“ Oni koji znaju za njihov problem, po svaku cenu izbegavaju da spomenu bilo šta vezano za decu, kako ih ne bi rastužili…

Partneri mogu biti izuzetno jaki i stabilni, te održe kvalitetnu vezu ili brak. Međutim, mogu početi da krive jedno drugog, iako znaju da se ništa od toga ne dešava sa namerom. Osećanja šoka i ljutnje prođu, a njihovo mesto zauzimaju tuga i bol.

Ukoliko bračni partneri nemaju nikakvih fizičkih prepreka zbog kojih ne mogu ostvariti svoju najveću želju, podvrgavaju se psihoterapiji. Ukoliko stres ometa začeće, radi se na tome da se bračni partneri opuste, počnu da rade neke druge stvari koje su im važne, samo da ne razmišljaju o trudnoći. Ponekad žena zatrudni tek kada oboje odustanu od te ideje i pomire se da ne mogu imati decu.

Međutim, partneri teško podnose vest da je sve u redu. Ukoliko postoji neka fizička prepreka, ona se u najvećem broju slučajeva može i otkloniti. A kada je u pitanju psihička prepreka, na primer stres, sa njim se postupa znatno teže. Što više sebi govorite da se ne smete nervirati, Vi se nervirate još više i tako u krug.

Budite uporni. Razgovarajte sa stručnim licem o problemima kroz koje prolazite. Niko ne očekuje od Vas da se sami izborite sa ovim ogromnim psihološkim pritiskom. Ako Vam se priča o ovome – pričajte. Ako želite da ćutite – ćutite. Vi odlučujete kojim pravcem ćete ići. Nemojte stvarati još veći pritisak, nego što zaista jeste. Budite svoji.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor