izadjite-na-kraj-sa-decijim-inatom

Izađite na kraj sa dečijim inatom!

Koliko puta ste se samo iznervirali, kada Vam je dete reklo: „Neću! Ne volim te! Mrzim te! Nisi fer! Ne želim da mu dam igračku! To je moje! Neću da dođem!“ Osećali ste se kao jelo koje ključa na šporetu. A u nekim situacijama Vam je Vaše maleno čedo i te kako povredilo osećanja! Niste mogli da poverujete da takve rečenice izlaze iz njegovih usta! A mislili ste da ste sve uradili kako treba!

Roditelji se često bore sa ovim osećanjima. Misle da su loši, izjeda ih osećaj krivice, vrte film mesecima unazad i pitaju se da li su trebali da budu još strožiji. Ako Vas teši, to su sasvim normalna osećanja koja povremeno osetimo svi mi. Zbog toga se morate naoružati ogromnom dozom strpljenja i ne shvatati lično dečije impulsivne rečenice.

Većina dece se bori sa burnim osećanjima. Polako shvataju kako svet funkcioniše, ali još uvek nedovoljno. Zbog toga izgovaraju ono što svima nama padne na pamet, ali smo naučeni da to nije društveno prihvatljivo ponašanje. Pokažite im kako se dolazi do rešenja problema vlastitim primerom. Kada Vam kažu: „Ne volim te za zato što mi ne daš čokoladu!“, Vi recite: „Ja tebe volim. Ali, uskoro je vreme ručka i ne možeš jesti slatkiše!“

Deca koja se često inate pokazuju otpor, osećaju se neshvaćeno, smatraju da Vi ne znate koliko je to njima važno. Zbog toga, prvenstveno, probajte da ih umirite: „Znam da jako želiš te patike, ali ja trenutno nemam para, a prodavac ih neće dati tek tako.“

Ukoliko se preterano inate i pri tom koriste ružne reči, dajte im do znanja da ne mogu na taj način razgovarati sa Vama. Pošaljite ih u ćošak, oduzmite igračku ili jednostavno izađite iz dečije sobe sa rečenicom: „Dok god se tako budeš ponašao i razgovarao, neću se igrati sa tobom!“ Budite dosledni u onome što želite. Nemojte popuštati, jer ako jednom popustite na neku uvredu ili ružnu rečenicu, šaljete poruku da je takvo ponašanje sasvim u redu. Sutra će početi tako da se ponaša prema svom drugaru iz vrtića, vaspitačici ili bilo kojoj odrasloj osobi.

Ne izbegavajte sukob. Ako mu dozvolite da Vam se ružno obraća, ono dobija sledeću poruku: „Dobro, mama ne reaguje. Biću još glasniji! Reći ću nešto još gore! “ Važno je da ostanete dosledni i pokažete mu da se prepreke ne moraju rešavati prkosom.

Igrajte na kartu osećanja. Upitajte svoje dete: „Šta misliš, kako se tvoja sestra osećala kada si joj oteo igračku iz ruku?! Kako bi se ti osećao kada bi te tvoj drugar udario?! Da li bi bio tužan?!“ Ako mislite da dete još uvek ne razume ove pojmove, nastojte da mu ih objasnite na način koji će razumeti.

Najveća greška koju možete napraviti jeste da mu određeno ponašanje ne dozvolite prvih pet puta, a onda popustite. Dete će naučiti da će dobiti sve što želi, ukoliko je dovoljno uporno. I ponašaće se kao razmaženo derište, sve dok Vi ne popustite. Budite autoritet. Vi ste roditelj, a ne osoba koja mu ispunjava sve želje.

Ne spuštajte se na dečiji nivo. Nikada nemojte uzvraćati sličnim rečenicama. Na primer, ako Vam dete kaže: „Ne volim te!“, nemojte mu reći: „Ne volim ni ja tebe!“ To ih može povrediti, jer za razliku od Vas, ona mogu poverovati u tu rečenicu!

Birajte bitke. Imajte razumevanja kada Vaše dete ima samo tri, četiri godine. Na primer, ne možete očekivati da će sa osmehom doći da jede grašak, koji mu baš i nije omiljena hrana i ostaviti omiljeni crtać. Nemojte popustiti, ali mu dajte minut, dva, da se odvoji od onog što voli. Pustite ga da završi započetu aktivnost.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor