Sagoreće nam deca u desetoj godini

Razmislite malo kako izgleda Vaš dan. Da li Vam se radno vreme završava sa krajem radnog vremena ili se produži? Imamo još samo nekoliko poziva, e-mailova i još jednog klijenta (samo na kratko). A onda, sledećeg dana isto…

Posle nekoliko godina rada, iako još uvek mladi – sagorevamo na poslu. Strada naše psihičko i fizičko zdravlje, partner, deca, slobodno vreme… Da, možda pratimo trendove, uspevamo da kupimo solidan auto, lepo se oblačimo… Ali, po koju cenu?

Setite se Vašeg detinjstva. Imali smo jednu veoma važnu obavezu – škola! Da, imali smo treninge. Da, pomagali smo roditeljima u kućnim poslovima. Ali, to je nekako bilo usput… Jedva smo čekali sve to da završimo kako bismo izašli napolje i družili se sa društvom.

Danas deca to nemaju. Imaju školu i brdo domaćih zadataka. A onda imaju sport, strani jezik, jednu, drugu, treću i petu aktivnost… Cela nedelja im je ispunjena. Pretpostavljam da je roditeljima tako lakše. Ceo dan su na poslu. Znaju da im deca rade pametne stvari.

Jedni će reći: „Uspeh je važan. Deca moraju da imaju obaveze. Deca moraju sagraditi odgovornost i radne navike.“ Slažem se. Ali, umerenost je ključ.

Mi nismo imali milion aktivnosti na koje smo išli. Bili smo rasterećeni. Ali, učili smo. Završili smo fakultete. Postali smo ljudi. Velika većina je postigla veći ili manji uspeh. I dalje rastemo. I dalje gradimo svoju karijeru. Nismo postali klošari sa ulice.

Svaki dečiji dan je unapred isplaniran od strane njegovog roditelja. Kada ta deca imaju slobodnog vremena? Kada im je dosadno? Kada ste ih pustili da osmisle svoju aktivnost, dođu do izražaja, budu kreativni i maštoviti? Kada ste sa njima? Kada su napolju? Na igralištu? Kada jure loptu sa svojim drugarima? Osim na treningu?

Nemojte me shvatiti pogrešno. Deca moraju izgraditi radne navike. Moramo ih pustiti da pogreše, zaborave domaći, ne nauče pesmicu. Na greškama se uči. Sledeći put će biti odgovorniji. I tako sa svim stvarima u životu.

Ali, to ne znači da oni imaju pet vannastavnih aktivnosti, jer onda nemaju vremena za svoje vršnjake, roditelje, izlete i igrališta.

Pustite decu da budu deca. Ako ovako nastavite,  sagoreće nam deca u desetoj godini. Izgubiće volju i značaj za svaku strast i hobi. Nemojte forsirati uspeh. Važno je da vežbaju i da se pravilno razvijaju. Uspeh će doći kasnije.

Pažljivo birajte vrednosti koje propagirate detetu. Jer, mnogo je važnije biti srećan i uživati u svakodnevnim stvarima, nego ići na posao koji ne podnosiš i zarađuješ i više nego što ti treba. Nažalost, živimo u vremenu u kojem je jako teško zaraditi i minimalno novca. Treba naći meru. Ali, svakako decu i porodicu treba staviti na prvo mesto. Setite se svog detinjstva…Toga nije bilo…

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor