Da bi se promenilo dete – morate se promeniti vi

Potpuno sam svesna činjenice da nisu sva deca ista. Veliki broj dece ima jaku volju, tvrdoglavost koja u Vama izaziva bes, buntovnost i upornost kao da je u pubertetu. Dobra vest je da veći deo možete menjati, iako ne možete sve. Određene stvari su, prosto, deo deteta.

Morate upoznati svoje dete. Primetićete da se određeni nestašluci dešavaju u periodu kada je dete gladno, umorno ili neispavano. Plakanje i histerisanje zbog nedovoljne pažnje, ljubomora prema bratu ili sestri je uobičajena…

Čim prihvatite činjenicu da dete ništa ne radi namerno, nego uglavnom iz učenja po modelu (uzoru), neznanja i nemogućnosti da se nosi sa određenim emocijama – biće Vam mnogo lakše. Imaćete više razumevanja, a samim tim i snage da pronađete adekvatnije rešenje.

Ne pokušavajte isti metod sa svakim detetom. Možda će Vaša starija ćerka poslušati iz prve kada viknete, a mlađa će samo pružiti veći otpor. Individualni pristup je najbolja opcija.

Kada Vaše dete uradi nešto što Vam se ne sviđa, pokušajte da saznate pravi razlog. Stariju decu možete i da pitate, ali uglavnom ćete morati da glumite psihologa kako biste bilo šta saznali, jer većina dece nije ni svesna zbog čega nešto radi, naročito mališani.

Na primer, moja starija ćerka je oduvek tražila više pažnje od ostale dece. Svakog dana ćete čuti: „Mama, pogledaj me. Vidi šta znam. A vidi sad ovo. Jel bilo odlično?“ Svaku novu stvar želi da pokaže, što je i normalno. Sve je bilo u redu dok je bila jedinica. Međutim, kada je dobila mlađu sestru, stvari su polako, ali sigurno počele da se pogoršavaju.

Da, znala sam da joj se moram posvetiti nasamo. Znala sam da moramo imati više vremena jedna za drugu. Ali, jednostavno, nisam bila u mogućnosti. Suprug je radio dva posla, a bake i deke daleko. U tim situacijama se hvatate, bukvalno za sat vremena, makar Vam i komšinica čuvala mlađe dete.

Pošto ne znam kada da ubacim druženje jedan na jedan, dogovorile smo se da svakog petka posle posla i škole, odemo negde zajedno. Sele smo u kafić. Same. Posle hiljadu godina. Pričala je kao odrasla osoba, bila raspoložena da mi ispriča mnoge događaje iz škole… Sve u svemu, na njoj se videlo koliko je bila srećna.

Mlađa ćerka je još uvek bila u vrtiću. Najavila sam da će svakog petka ostajati duže jedan sat. Sa mlađom imam bolji raspored jer se družimo same tri puta nedeljno, kada je starija ćerka na treningu. Mada ona od samog starta ne pokazuje neke veće probleme, niti borbu oko moje pažnje.

Nakon što smo uvele ovakva druženja, moja starija ćerka je bila drugačija. Nije pružala toliki otpor, pokazivala je mnogo manje ljubomore, mogle smo brže da se dogovorimo. Ali i ja sam morala da pojačam svoje strpljenje za njihove sitne prepirke, nisam odmah burno reagovala, nekada sam se čak i pravila da ne obraćam pažnju. I sve se brže završilo. Birajte svoje bitke. Nije svaki dečiji nestašluk vredan nerviranja. Rastite zajedno sa svojom decom.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor