Da li deca trebaju doživeti neprijatnost i prepreke?

Kada postanemo roditelji, život dobija sasvim novi pogled. Doživimo preokret u svakom smislu. I posvetimo se deci – najbolje i najkvalitetnije što možemo. „Razbacani“ smo na nekoliko strana. Jurimo za poslom, novcem, sticanjem, želimo da im obezbedimo zdravu i pravu budućnost.

Naravno, želimo da budu srećni. Za svako „ne“ osetimo ogromnu grižu savesti. Želimo da im posvetimo slobodno vreme, a shvatamo da ga sa današnjim tempom života imamo jako malo. Tada sledi: „Neka, pusti, mama će… Kupiću ti… Može sve, samo nemoj plakati… “ Lišavamo ih svake obaveze, rešavamo probleme umesto njih, čak im ne puštamo ni da padnu kako valja.

Neko od nas je odrastao u siromaštvu i ne želimo da prolaze kroz to. Možda smo kuvali sa deset godina ili čuvali mlađeg brata mnogo ranije. Dečaci su pomagali tati ili dedi. Batina je bilo i za ono što treba i za ono što ne treba. Međutim, otišli smo u drugu krajnost. Štitimo decu od svake obaveze i  odgovornosti. Konstantan osećaj sreće i zadovoljstva ne gradi stabilne ljude.

Moraju da čuju za „ne“. Moraju imati granica. Znati razliku između dobrog i lošeg. Povremeno se opeći u nekoj situaciji i naučiti nešto iz nje. Posvađati se sa bratom ili sestrom. Potući se sa vršnjakom. Pasti. Ustati. Slomiti.

Ne možete raditi domaći umesto njih. Ne možete im nacrtati crtež, kako bi bio lepši ili napisati slovo koje ne znaju. Moraju skloniti igračke za sobom. Praviti kolače zajedno sa Vama. Brisati prašinu. Počistiti dvorište. Pokositi travu.

Ne moraju odmah dobiti najnoviju igračku, telefon, slušalice, ajfon… Bez obzira što Vi za to imate finansijskih mogućnosti. Moraju naučiti da cene Vaš posao, trud, upornost i strpljenje. Moraju, jer je to jedini način da i oni postani takvi ljudi.

Ako su se posvađali sa bratom ili sestrom, pustite ih. Neka kroz iskustvo uče pravila igre. Na bezbednom terenu uče o konfliktima, popuštanju, izvinjenju, nepravdi… U životu će ih biti na tone. Ne možete ih sačuvati u svakoj situaciji.

Budite rame za plakanje. Kamen temeljac. Stabilan stub. Dajte im podršku kada im je potrebna. Budite vetar u leđa. Učite ih kroz život. Ali, nemojte ih štedeti svega, jer će u život ući skroz nepripremljeni. Najmanji vetar će ih srušiti.

Budite umereni u svemu. Naučite ih da se bore kada je to potrebno. Da ustanu i krenu dalje. Da ne odustaju. Da rade ono što vole sa puno strasti.  Takav način vaspitanja je mnogo teži. Ulazićete u konflikte. Oni će Vam ponekad odgovoriti na način na koji ne želite. Ali, bolje i to nego da ćute i boje se svakog autoriteta. Mislite o budućnosti.

Zapanjićete se šta će deca zapamtiti iz detinjstva. I budite sigurni da to neće biti skupe igračke. Zapamtiće Vašu reakciju u stresnoj situaciji. Smeh. Reč. Način. Zagrljaj. Podršku. Ljubav. Iskrenost. Ne štedite decu od svega i svačega. Činite im medveđu uslugu.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor