Gde grešimo?

Ne postoji roditelj koji se barem jednom nije susreo sa onim groznim osećajem krivice. Mislimo da nismo dovoljno dobri, nemamo dovoljno strpljenja, ne razumemo sopstveno dete… Međutim, istina je da se svi roditelji susreću sa ovim i nije baš sve tako crno-belo.

Mislimo da je vaspitavanje dece kruto sprovođenje određenih pravila. Sigurno ste se našli u situaciji kada Vam je neko mnogo iskusniji dao savet vezan za Vaše dete, jer kod njegovog deteta to uvek „pali“.

Međutim, vaspitanje nije jednosmeran, već interaktivan proces. Nije svako dete istog temperamenta. Ono što daje rezultate kod Vaše prijateljice, ne znači da će dati i kod Vas. Moramo osluškivati potrebe sopstvenog deteta, a onda, uskladu sa njima delati. Vaše dete je u određenim trenucima gladno, žedno, umorno i pospano… To su momenti koje prvo treba zadovoljiti, pa tek onda nastaviti dan i pravila.

Mislimo da deca u svakom trenutku moraju biti zadovoljna i srećna. A onda trčimo kao ludi i ne stižemo ništa. U skladu sa uzrastom, dete mora osetiti i dosadu, nezadovoljstvo, odlaganje zadovoljstva, svađu sa vršnjakom, čekanje u redu… Mora čuti reč NE. Ponekad mu ne možete kupiti baš tu igračku, jer je skupa. Ne može pojesti slatkiš pre ručka. Mora skloniti igračke, uraditi domaći, baciti smeće… Stalno srećna deca neće izrasti u mentalno zdrave i jake osobe. Određen nivo frustracije ih priprema za kasnije, mnogo ozbiljnije životne faze.

Dete ne treba ići na milion dodatnih aktivnosti kako bi bilo inteligentnije. Ono što je najvažnije, jeste da mu ponudite sopstveno vreme gde ćete se zajedno igrati, razmenjivati iskustva i emocije, pričati, pružati podršku i razumevanje. Detetu ponekad treba biti i dosadno, jer ga dosada podstiče na kreativnost i maštu, a samostalna igra na struktuiranje svog vremena  i zadovoljenje potreba.

Srećno i zadovoljno dete je ono koje odrasta u harmoniji i ravnoteži. U njegovom životu ne bude samo zabave i animacije, već i obaveza, rutine, pravila, odbijanja, nemogućnosti da se sve kupi ili odmah uradi…

Roditelji se trebaju malo opustiti. Svedite broj dodatnih aktivnosti na minimum. Dete, naročito kad je malo, treba Vas. Vaše vreme, priče, igru, smeh, zagrljaje. Ponekad i oduzimanje igračke, zabranu izlaska, slatkiša, druženja… Dete ne sme pomisliti da je život ružičasta bajka u kojoj su svi akteri uključeni u zadovoljenje njegovih potreba.

Razmislite o svim životnim vrednostima koje želite da dete usvoji i prenosite ih kroz sopstvene primere. Vi ste im najveći uzor, barem u prvih nekoliko godina života. Vodite računa kako pričate, prevazilazite prepreke, rešavate probleme.

Prihvatite da niste savršeni i rastite zajedno sa njima. Nemojte misliti da Vas deca ničemu neće naučiti. Često će Vas ostaviti bez teksta.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor