To što je ono samo dete, ne znači da mu nije teško!

Zbog svih obaveza koje nas preokupiraju svakog dana – nemamo dovoljno vremena za svoju decu. Čak i kad nam se obrate zbog nekih njihovih problema, mi samo odmahnemo rukom i kažemo da će proći. To uopšte nije dobar način. Njima su njihovi problemi i te kako teški, jer nemaju iskustva i kapaciteta da ih rešavaju na adekvatan način.

Dečiji problemi uopšte Vam ne moraju izgledati veliko. Oni su samo možda ljubomorni na mlađeg brata ili sestru ili im nedostajete jer puno radite. Svako dete je drugačije, pa ih nemojte porediti. Koji su sigurni znaci da se sa detetom nešto dešava?

Često je neposlušno i agresivno. Traži negativnu pažnju i ne želi da posluša nijedno Vaše pravilo ili zahtev. To znači da je ljuto na Vas. Oseća se ignorisanim. Možda ne prihvata da imate previše obaveza koje morate uraditi baš danas. Lezite na tepih i igrajte se. Pronađite vremena jedan na jedan i posvetite mu se svakog dana makar sat vremena. Videćete da će vremenom doći do promene. Ono će sve manje i ređe biti agresivno.

Nemojte očekivati da će Vam na prvo pitanje reći šta mu je. Ukoliko je malo ne zna da definiše svoja osećanja ili otkrije uzrok problema. Zaigrajte se igranja uloga. Pustite ga da vodi igru. Kroz svoje omiljene junake će ispričati sve ono što ih (ga/je) muči.

Dete je plačljivo ili suviše vezano i lepljivo za roditelje. Takvo ponašanje ukazuje na nesigurnost. Možda se nešto dogodilo u vrtiću, školi ili kod kuće. Ukoliko Vi smatrate da svađe sa suprugom nisu od prevelike važnosti, nemojte misliti da i dete deli Vaše mišljenje. Ispitajte svakodnevnu rutinu, sednite zajedno sa njim i pokažite mu koliko ga volite. Ukoliko to činite svakog dana, samopouzdanje će se vratiti.

Ne odustajte. Nemojte misliti da je sve u redu, samo zato što dete tako kaže. Ono u većini slučajeva nije ni svesno svojih problema, jer ne može da ih sagleda na način na koji odrasli to mogu.

Isto tako, pokušajte da ne reagujete uvek kaznom, već pažnjom. To nam je najveća greška. Dete nas iznervira, mi pobesnimo, a onda reagujemo tako što ih udaljimo od sebe, umesto da im pomognemo. Jedan izlet je karakterističan za dete. Ali, ako primetite da određeno neadekvatno ponašanje traje već neko vreme – znači da se sa detetom nešto dešava.

Ono što je najveći udarac za roditelje jeste to što se problem obično krije u njima. Na primer, partneri se često svađaju, imaju drugih prioriteta, ne uspeju da savladaju sve životne prepreke, te se u njima totalne izgube. Tada dete stavljaju u drugi plan, jer imaju „većih problema“.

Nemojte to raditi. Uvek ćete imati manjih ili većih problema. Bez obzira na njih, deca i porodica Vam uvek moraju biti na prvom mestu. Sve će doći i proći, ali ono što doživite sa porodicom – nikad nećete moći ponoviti.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor