Pomozite detetu koje preterano brine

Svi bismo mi voleli da naše dete uvek bude srećno, bezbrižno i zadovoljno. Međutim, budimo realni. To nije moguće. Postoje situacije zbog kojih će ono zastati, razmisliti, rastužiti se, plakati… Različiti faktori utiču na razvoj konstantno zabrinutog ili anksioznog deteta: temperament, genetika, okruženje, splet različitih stresnih i traumatičnih događaja…

Krivica. Ne postoji roditelj koji sebe nije okrivio za nešto loše što se dogodilo detetu. Krivica nas uvek izjeda, pogotovo danas kada previše radimo, a premalo vremena posvećujemo deci. Nemojte dozvoliti da Vas ovo osećanje blokira. Razmislite u čemu grešite i to odmah preokrenite u svoju i dečiju korist. Pokušajte drugačije da rešavate sopstvene probleme i prepreke i pokažite detetu da postoji i drugačiji način.

Da li je izbegavanje rešenje? Vaše dete pokušava da izbegne sve ono što ga čini napetim, zabrinutim i anksioznim. Pokušava da izbegne trening, određene školske aktivnosti ili druženja… Ukoliko mu u tome pomažete, činite mu medveđu uslugu. Učvršćujete i opravdavate njegov strah, a ono se na taj način neće otrgnuti i prestati sa brigom. Popričajte sa njim i dozvolite mu da se suoči sa strahom. Zajedno napravite plan kako će postupati u određenim situacijama. Razradite ga do kraja zajedno sa detetom. Unapred pripremljeno rešenje za različite probleme čini nas sigurnijim.

„Ne brini.“ Ovo je najgore što možete reći detetu. I sami znate da ne pali. Umesto toga, dozvolite mu da brine. Ali, neka to bude „na kašike“. Prihvatite da je briga deo njegove ličnosti. Dozvolite mu da je pokaže. Dete ima petnaestak minuta dnevno kada razmišlja o onome što ga muči. Ispisuje brigu na papir, a Vi razgovarate sa njim o tome. Na taj način ga učite da se na zdrav način bori sa negativnim emocijama. Kada završite razgovor, dete ubacuje brigu u kantu za smeće. Ima osećaj da je brigu rešilo (barem tog dana). Ukoliko se briga ponovi, ponovite sve korake. Razgovor će mu pomoći, neće sve čuvati u sebi i nakon određenog vremena će se sigurno bolje osećati.

Istaknite dobre strane brige. Kada razgovarate sa detetom, pripazite da mu na bilo koji način ne stvorite utisak da sa njim nešto nije u redu. Predočite mu da briga ima svojih dobrih strana: razmišljamo o problemu, načinu na koji ćemo ga rešiti, spremniji smo na delanje, organizam je u stanju pripravnosti… Sve ovo može pozitivno uticati na razvijanje emotivne zrelosti.

Dete je mali čovek. Nemojte misliti da ono nema svojih problema. Nemojte umanjivati njegove prepreke i brigu. To što Vama taj problem izgleda smešno, ne znači da ga i dete tako posmatra. Ono još uvek nema potrebnu zrelost i iskustvo da razmišlja na način na koji Vi razmišljate.

Razgovarajte sa detetom. Osmislite pozitivan način kroz igru. Dajte mu model po kojem će učiti. Kada se stvori prepreka, nema odustajanja. Potrebno je osmisliti način koji će rešiti problem. Nakon toga ćemo biti jači, snažniji i samostalniji. Dozvolite detetu da raste.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor