„Mama, mogu li još samo pet minuta?“

Kada pitate roditelje male dece koji im je najstresniji deo dana, svi će Vam odgovoriti: „Jutra!“ Budite ih pola sata, ne žele da se obuku, jedu, operu zube… Iako ste ustali pre petlova, Vi opet kasnite u vrtić, školu ili posao… Pucate od nervoze, ne znate gde ćete pre, a oni pitaju: „Mama, mogu li još samo pet minuta da gledam crtaće?“

Jedno dete je već obučeno, drugo još nije ni krenulo da se oblači. Iako ste u majici kratkih rukava – preznojali ste se već 100 puta. Obliva Vas znoj, nervoza dostiže vrhunac i počinjete da vičete na decu. Oni pokunjeni, Vama je žao, ali voz je već prošao.

Ne brinite, niste jedini. Ako Vam je za utehu – deca predškolskog uzrasta uopšte nemaju osećaj za vreme. Žive u sadašnjem trenutku. Zbog toga postavljaju uvek dosadno pitanje u kolima: „Jesmo li već stigli?“ Pre toga ste im sto puta objasnili da Vam treba tri sata do destinacije.

Iako žurite, oni postavljaju pitanje mogu li još samo pet minuta da se igraju. Kada prođe tih pet minuta, postavljaju isto pitanje. Kraja nema. Oni uživaju u svojoj igri. Ne brinite. Nisu sebična. Jesu, ali u onom dečijem smislu. Ne žele da Vas izbace iz sopstvenih gaća. Ne namerno.

Nemojte gubiti živce, jer ih nećete tome naučiti sve dok ne krenu u školu.  Koristite izraze poput: prvi, poslednji, sledeći, posle, nakon, zatim…

Kontrola nad impulsivnim osećanjima je još jedna stvar koju mala deca ne poseduju. Ne možete ih tome naučiti za jedan dan. Ono što možete učiniti jeste da se naoružate strpljenjem, ustanete na vreme i smanjite pritisak na što manju meru. Kada planirate jutra, dodajte i onih deset minuta buđenja i pet minuta crtaća i tri minuta šetnje do parkinga (iako biste Vi stigli za tri sekunde). Nepredviđenih situacija sa malom deca ima mnogo, zato ih uvrstite u svoju svakodnevnu rutinu.

Iako su Vam deca radoznala, ljubopitljiva, tvrdoglava i uporna – negujte ih. Danas Vas ove osobine iritiraju, ali će im sutra pomoći da postanu nezavisne i snalažljivije osobe. Nemojte ih kažnjavati dok ne prevaziđu granice lepog vaspitanja.

Ukoliko im sve to oduzmete – dobićete poslušno dete koje zazire od svega. Vi ćete sačuvati živce danas, ali ćete se kasnije pokajati kada se budu držali za Vašu suknju.

Interesujte se za osobine i faze koje se javljaju u određenom dečijem uzrastu. Pomoći ćete sebi. Smirićete se i shvatiti da se protiv nekih stvari ne može. Uštedećete vreme i živce.

Zato, kada sledeći put budete čuli to čuveno pitanje – nasmejte se. Setite se sebe kad ste bili mali. Pustite dete da se izbori za sebe ukoliko to ne prelazi granice.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor