Lutko moja, što si toliko nevaljala?

Nije raspoložena odmah kad ustane. Ne ide joj se u vrtić. Ona bi još malo spavala. Sve radi usporeno, bez imalo energije. Treba joj vremena da se rasani. Buni se, jer nije po njenom. Mi bismo kao bili drugačiji?

Odlazi u vrtić. Srećna je, jer će se igrati sa svojim drugarima. U 15 časova idem po nju. Raspoložena je i srećna. Prepričava mi dogodovštine. Ali, pomalo je i umorna. Puštam je da odmori i pogleda koji crtać. Kada napuni baterije, njena energija je ogromna. Ona bi skakala, vikala, trčala, vrištala… Svi ukućani izgovaraju rečenice: „ Smiri se! Budi tiha! Nemoj trčati! Nemoj skakati! Nemoj vikati! Igraj se nečeg u tišini!“

Da li Vam je dete bezobrazno prema drugoj deci, odraslima, vaspitačima ili učiteljima? Da li ima ogromne probleme sa nepoštovanjem granica ili besom? Da li ružno razgovara sa Vama i vidno Vas ne poštuje?

Ukoliko ste na ova pitanja odgovorili odrično – Vaše dete nema problem. Ono samo reaguje na trenutnu situaciju u kući, vrtiću ili školi. Želela sam slobodno dete koje otvoreno i iskreno priča o svojim stavovima. Želela sam dete koje se neće stideti i koje će se veoma lako snaći u bilo kojoj situaciji. Sve sam to i dobila. Ali, uz sve to, dobila sam i nestašno dete koje često ume da mi odgovori i koje se ne zadovoljava mojim odgovorom ukoliko je ona u pravu. Želeli ste nešto drugačije? Mirno i tiho dete neće znati tako lako da se snađe i izbori za sebe. Koje ćete izabrati?

Često me istera iz takta. U nekim situacijama znam da je umorna, neispavana ili ljubomorna jer je dobila mlađu sestru. U drugim – izgubim iz vida da za sve postoji razlog i počinjem da vičem. Danas sam je (posle izuzetno burnog dana) pitala: „Lutko moja, što si toliko nevaljala?“ Ona mi je rekla: „Mama, fališ mi. Ne igraš se sa mnom kao pre. Uvek nešto drugo radiš. Stalno si sa mojom sestrom.“

Sve mi je bilo jasno. Samo sam je zagrlila i izvinila se. Znam koliko je važno naše zajedničko vreme, ali upala sam u tu svakodnevnu rutinu. Nije lako. Naročito ako nemate pomoć u vidu dadilje, kućne pomoćnice ili bake i deke. Ponekad bude još i gore sa njima.

Zato, pre nego što kategorišete svoje dete kao dobro ili loše, razmislite šta se sa njim dešava. Da li postoji razlog takvom ponašanju? Da li se nešto dogodilo ili jednostavno promenilo? Da li je neko tu ili više nije tu? Pitanja je mnogo. Samo iskren i blizak odnos sa sopstvenim detetom Vam može dati garantovan uspeh. Nikakve knjige i priručnici za roditelje neće znati bolje od Vas ako nematu tu osnovu – bliskost.

Bez obzira koliko je ponekad naporno i teško – drago mi je što je takva. Drago mi je što zna da iskaže svoj stav i što stoji iza njega. Možda će sada neko reći da je nevaljala jer ne ćuti, ali znam da će znati da se snađe kada poraste.

Zato, lutko moja, budi svoja. Izbori se za sebe i svoje želje, a ja ću uvek biti tu da te podržim. Bez obzira što sam danas ljuta zbog tvoje nestašnosti.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor