Da li deci dopuštate i malo rizika?

Svaki roditelj će učiniti sve kako bi zaštitio svoje dete. Zbog toga često preterujemo, a dete raste i razvija se u staklenom zvonu. Današnja deca nisu toliko spretna kao deca ranijih generacija. Sve kasnije nauče – od vezivanja pertli, do plivanja i vožnje bicikla. Kao da su naučeni da ćemo mi uraditi sve umesto njih (što nije daleko od istine).

Mnoga istraživanja ukazuju na to da neke „opasne“ igre još više pospešuju razvoj dece. Ove igre uključuju penjanje, skakanje, igru vatrom i vodom, rvanje ili bilo kakvu tuču… Isto tako, ukoliko pustite dete da samo rasmišlja, odlučuje i većinu stvari obavlja samostalno – ono će biti još naprednije i u fizičkom i u psihičkom smislu. Deca kojoj je dozvoljeno da se igraju na ovakav način su aktivnija, fizički jača i psihički stabilnija.

Naravno da želimo zaštititi svoju decu. Ali, moramo ih malo pustiti. To su samo deca puna energije, radoznalosti, želje za isprobavanjem novih stvari i, generalno, sveta. Ukoliko im sve to branimo, šaljemo im strašnu poruku: svet je opasno mesto. Slažem se. Jeste. Ali, da li želite da Vaše dete provede svoj život u četiri zida? Da li želite da mu branite sve moguće sportove, jer postoji šansa da se povredi? Da li treba da se skloni od ljudi, jer će ga neki povrediti?

Ukoliko nas dete samo sluša, neće razviti sopstveni osećaj za nešto što je u redu ili nešto što nije u redu. Naravno da želimo da ih naučimo svemu što znamo. Ali, dete u svemu tome mora samo da se oproba. Kasnije, kada bude starije, nećemo biti tu u svakom trenutku i govoriti mu šta da radi.

Setite se tobogana. Koliko nas brani svom detetu da se penje uz tobogan? Tobogan je samo za spuštanje, zar ne? Niko od nas nije pomislio da je dete naučilo da se penje uz stepenice i da se spušta niz tobogan i sada bi da nauči nešto novo. Dok se penje uz tobogan, rade mu svi mišići. Ova radnja uključuje mnogo više energije nego kada se spušta dole.

Deci je potreban izazov! Izazovi na koje dete nailazi u igri su odlučujući za građenje njegovog karaktera. Morate malo da se opustite i dozvolite Vašoj deci da budu slobodna. Ne možete im za sve govoriti „ne“. Naravno, bićete tu i pazićete ih koliko god možete. Ali, prihvatite da će biti padova i oguljenih kolena.

Najbolje poznajete svoje dete. Procenite njegovu fizičku spremnost i postepeno ga puštajte da radi stvari koje mu ranije niste dozvoljavali. Neka prva prepreka bude najmanja. Kada nju savlada, uključite mu sledeću.

Obratite pažnju i na njegov temperament i sva osećanja. Nemojte terati dete ni na šta. Ali, pokušajte da ne sputavate mnogo njegovu prirodu. Postoje mesta koja su sigurna. Ako živite u gradu, vodite decu na igrališta, u parkove ili bilo koje zelene površine. Tu će moći da padnu kada trče, a neće se toliko povrediti kao na betonu.

Biti odgovoran za dete je teško. Ali, vodite računa da ne prepterate u čuvanju i počnete da ga vaspitavate u zlatnom kavezu.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor