Zbog čega je važno da obratite pažnju i na emocionalnu inteligenciju dece?

Svako od nas drugačije proživljava sve ono što nas okružuje. Neki od nas otvoreno pokazuju svoje emocije, dok ih drugi drže duboko u sebi. Ali, osećanja imamo svi mi i uveliko određuju naš životni put. Kod dece ih često nećemo prepoznati. Uvidećemo samo preteranu aktivnost, neposlušnost, bunt… Nećemo ni pomisliti da je to, zapravo, njihov način da se izbore sa svim onim što ih muči.

Učite decu da prihvate svoje emocije. Nemojte im govoriti da nije lepo plakati ili da su već veliki za suze. Koliko puta ste Vi želeli da zaplačete, a odrasla ste osoba.Suze su normalne, čak i poželjne u određenim teškim situacijama. Nekima je to način da pokažu svoju tugu, dok drugi pokazuju bes.

Učite ih odgovornosti. Ponekad će ih neko povrediti. Namerno ili slučajno. Ponekad će oni nekog povrediti. Naučite ih da ne mogu promeniti druge ljude, ukoliko oni to sami ne žele. Naučite ih da su sami odgovorni za većinu stvari koja im se događa. Ukoliko nekog povrede, trebaju ispravno postupiti. Izvinjenje nije lako, ali je potrebno.

Pričajte o svemu sa decom. Nemojte misliti da ne vide probleme ili emocije, samo zato što su mali. Oni uče na osnovu onoga što čuju i vide. Vide Vaš izraz lica. Čuju kako neko viče ili ćuti. Pitanje je samo kako interpretiraju sve to. Zbog toga je potrebno da o svemu razgovarate.

Učite ih da analiziraju svoje emocije. Zbog čega je to važno? Zato što ćemo ih postati svesni. Čim postanemo svesni situacijekoja nas izluđuje – lakše ćemo je rešiti. Na primer, ako postanete svesni da ste nervozniji u vreme kada dođete kući sa posla, otkrijte zbog čega. Možda Vam je potrebno malo da odmorite. Možda Vam se ne rade svi ti kućni poslovi. Možda imate loš odnos sa svojim partnerom, pa znate da će krenuti neka rasprava ili svađa. Šta god da je u pitanju, postanite svesni uzroka.

Kažite deci kako se osećate. To će im pomoći da i oni nauče da verbalizuju svoje emocije. To će im pomoći da nauče da je u redu biti tužan, neraspoložen, ljut… Ali, vodite računa da pokazujete emocije na društveno prihvatljiv način. Ako svoj bes pokazujete tako što urlate po kući, svađajući se sa svim ukućanima, nemojte očekivati da svoju ljutnju pokazuju na zdrav način.

Naučite ih da zaborave i oproste. U redu je biti svestan svojih emocija i situacija koje nas izluđuju. Ali, naučite ih da ostave u prošlosti sve ono što ne mogu da promene. Ako ih neko povredi, trebaju rešiti taj konflikt. Ne trebaju stalno osećati gorčinu, bes, razočaranost ili bilo koju drugu negativnu emociju.

Negativne misli će Vas pojesti. Ometaće Vaš svakodnevni način funkcionisanja. Neće Vam dozvoliti da volite, da se radujete i uživate u malim stvarima. Emocije nisu slabost. Samo je važno da naučimo kako da se nosimo sa njima. To je odraz hrabrosti. Hrabrost da se suočimo sa svim onim čega se najviše plašimo.

Nije važno samo ono što se vidi iz aviona. Nisu važne samo te ocene, uredna soba i uredna frizura. Naučite decu važnijim stvarima. Naučite ih da prate sopstvena osećanja. Naučite ih da prate taj unutrašnji glas.

Jeste teže. Jeste napornije. Ali, dugoročno gledano, osobe koje su svesne svojih osećanja, koje ih pokazuju, koje znaju kako da izađu na kraj sa njima – bivaju srećnije u životu. Priuštite to svojoj deci.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor