Nikad nećete biti u potpunosti spremni

Sanjamo velike snove… Zapravo, nisu ni toliko veliki, koliko su neuhvatljivi. Uvek nešto čekamo. Želimo u potpunosti da budemo spremni. Želimo da sačekamo neke bolje dane. Želimo da sačekamo bilo koju vrstu stabilnosti i mira. Želimo da sačekamo bolji posao, brak, decu, bolju državu, firmu, platu… Do toga nikako da dođe. Ostajemo tu gde jesmo.

Čitam istraživanja vezana za zadovoljstvo poslom. Većina nas radi ono što nas ne zanima i ono što ne volimo. Malo ljudi voli svoj posao, a još manji broj ima zaradu od onog što voli. Nismo spremni da rizikujemo, probamo nešto novo, krenemo iz početka… Žrtva je velika.

Da li ste spremni da čitavog života radite ono što ne volite? Da li ste spremni da svakog dana idete na posao namršteni, umorni, a još niste ni počeli? Realnost je važna. Živimo u zemlji u kojoj živimo i mnogi su srećni samo zato što imaju posao. Ako im ta plata hrani decu, ko će razmišljati o zadovoljstvu. Stisnemo zube i ćutimo.

Sa druge strane, ima brojnih primera u kojima su ljudi napustili svoj posao i započeli nešto novo. Možda je u početku bilo teško. Možda nisu uspeli da spoje kraj sa krajem. Ali, probili su led. Učinili su to. Glavno pitanje je: do kog trenutka smo spremni da se žrtvujemo i da nam bude teško?

Dobar posao i dobra zarada su retko (gotovo nikad) rezultat nepromišljenosti ili brzopletosti. Ideja se dugo rađa u nama. Dugo je obrađujemo, ponekad čak i godinama. Tražimo ono što će ljudi kupiti i za šta će biti zainteresovani. Svaki svoj slobodni momenat koristimo za planiranje ovog našeg „hobija“.

Neki od nas budu hrabri. Sprovedu željeno do kraja. Ponovo podnose žrtvu, ali barem znaju zbog čega. Neko vreme bude teško, a onda počnu da ubiraju plodove svog rada.

Drugi zauvek ostanu tu gde jesu. Nezadovoljni i tihi. Bez ikakve hrabrosti da probiju led i ostvare ono što su oduvek želeli.

U koju grupu ljudi Vi spadate? Da li biste sada učinili nešto drugačije? Da li biste voleli da ste u određenom trenutku svog života pošli drugim putem?

Bilo kako bilo, različiti smo. Nemojte gledati u tuđe dvorište. Nemojte želeti nešto samo zato što to ima Vaš komšija ili kolega. Želite zato što VI to želite. Tada postoji mnogo veća verovatnoća da ćete krenuti u ostvarivanje tog poduhvata.

Nemojte biti brzopleti, nezreli i neodgovorni. Ali, nemojte se osećati loše samo zato što nemate snage za bilo kakvu promenu. Promena ne znači nešto loše. Ona je razvoj, zrelost, viši cilj…

Zato, nemojte čekati da se sve kockice slože, jer se nikad neće složiti. Trenutak će uvek biti nepovoljan, zato što je on rezultat Vašeg straha. Budite hrabri i već danas počnite da radite ono što ste oduvek želeli. Bilo u poslu, bilo u privatnom životu. Nećete odjednom moći sve. Ali, korak po korak i stižete tamo gde ste planirali.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

 

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor