Koliko košta dečija sreća?

Nezadovoljni smo situacijom u zemlji. Plate nam nisu dovoljno velike. Često ne uspevamo da sastavimo kraj sa krajem. Prihvatamo sve uslove rada, kako bi nam plata bila što veća. Zbog toga retko imamo vremena za sopstvenu decu i porodicu. Ostajemo duže, radimo više.

Tešimo se: „To je zbog naše dece. Kako da mu ne priuštim tu novu igračku koju toliko želi? Kako da mu ne priuštim upis u taj fudbalski klub? Kako da joj ne priuštim novu lutku koja ima čitava dva centimetara? Ne mogu da gledam taj tužan pogled. Moram mu kupiti tu novu trenerku. Mora imati najnovije patike. Imaju ih svi u razredu…“

Iz dana u dan jurimo neke nove vrednosti i društvena pravila. Žalimo se na druge, a zapravo ih diktiramo sami. Majka sam dvoje male dece. Samim tim u društvu sam mnogih roditelja i mališana od 0 meseci, pa do 15 godina. Na sreću, videla sam mnogo dečijih pozitivnih emocija i osmeha. I zamislite, njihov uzrok nikad nije bio novac.

Moje dete se najviše raduje kada joj poklonim svoje vreme. Moje dete se najviše raduje kada vidi nasmejane roditelje koji imaju strpljenja, vole da se igraju, provode vreme zajedno (iako je to možda mnogo manje nego što bismo želeli). Moje dete se najviše raduje kada se igra sa drugom decom, braćom, sestrama… Obožava kada nam dođu gosti, obožava da šetamo i uvek je u centru pažnje…

Desi se da me pita: „Mama, hoćeš mi kupiti ovu igračku?“ Ukoliko nemam novca da joj kupim, njeno razočarenje traje čitava tri minuta. Ukoliko imam novaca da joj to priuštim, njena sreća traje čitava tri minuta.

A onda – sve ispočetka. Raduje se stvarima koje ne mogu da se kupe. Raduje se stvarima na koje smo mi zaboravili. Niko ne kaže da je lako. Niko ne kaže da nam život ne stavlja prepreke koje je teško prevazići.

Zaboravili smo sve ono što je zaista važno. Imam prijatelje koji jedva preživljavaju mesec, a imam i mnogo bogatijih. I zamislite, svačija deca žele iste stvari. I ono bogato voli da je u lepom društvu. I ono bogato voli da se valja u blatu i ne mari što ima najskuplju majicu. Uprljaće je jednako, kao i ono koje nosi polovne stvari svoga brata.

Dok se vadite na to da dečija sreća košta mnogo, pokušajte da primetite šta Vašu decu zaista čini srećnim. Da li neke svakodnevne stvari shvatamo olako i podrazumevamo ih, sve dok nam se ne desi nešto ružno? Da li podrazumevamo sve ono lepo što se dešava i uvek stavljamo u drugi plan?

Dečija sreća je zdravlje, osmeh, radoznalost, trčanje, druženje, valjanje u travi… Dečija sreća je roditeljski zagrljaj, poljubac, razumevanje i podrška. Dečija sreća je učenje, bezbroj pitanja i pokušaj da shvate kako ovaj svet funkcioniše. Kao što vidite, ništa od ovoga ne možete kupiti novcem. Imajte to i vidu kada sledeći put budete razmišljali o tome koliko košta dečija sreća!

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor