Da li je vaše dete preambiciozno?

Preambiciozno dete ima izrazitu snagu, volju i postojanost da iznese svaki svoj cilj. U školi ima sve petice. Ima mnogo vannastavnih aktivnosti. I uvek želi još. Ne zadovoljava se prosečnim, pa čak ni odličnim uspehom u bilo čemu. Ono zahteva da bude najbolje. Zbog toga traži previše od sebe. Previsoki zahtevi ga mogu dovesti i do određenih oboljenja, a česti simptomi jesu stomačne tegobe i glavobolje.

Iza ovog motiva se krije jedna opterećujuća istina: „Ukoliko ne uspem da ostvarim određeni (najviši) cilj, ja sam bezvredno ljudsko biće.“ To mu nikad niste otvoreno rekli. Ali, možda ste nesvesno slali ovakvu poruku. Možda ste imali nekih svojih neostvarenih ciljeva i želja, pa ste ih preneli na dete. Stalno ste govorili koliko su Vam važni. Često imate izjave koje nečije zanimanje ili visinu plate poistovećuju sa njegovim postojanjem. Smatrate da je neuspešan čovek loš ili lenj. A to je daleko od istine.

Ne zaboravite jednu stvar: imate mnogo više iskustva i zrelosti od Vaše dece. Mnogo toga ne prihvatate zdravo za gotovo, kao Vaše dete. U njegovoj glavi se stvari odvijaju drugačijim tokom i mnogo toga može pogrešno shvatiti. Zato, vodite računa da mu dodatno objasnite sve što želi da zna.

Preambiciozno dete nije nikad zadovoljno. Kad ostvari jedan cilj, ono odmah postavlja viši i izazovniji. I tako iz dana u dan. Njegov uspeh je veoma skup, jer je sve ostalo podređeno njemu. Zbog toga pate ostali aspekti dečijeg života. Često strada njegov socijalni život. Nema mnogo drugara, jer, zapravo, nema ni vremena za to.

Na kraju, dete postaje žrtva sopstvenih ciljeva. Ukoliko bilo šta ne uspe da ostvari, ono ostaje zarobljeno u tom vremenu. Sebi ne oprašta. I samo sebi je najveći mogući kritičar. Krivica je njegov svakodnevni osećaj sa kojim stoji rame uz rame.

Priznaćete da je ovaj način života i pritisak težak i za odraslu osobu, a kamoli za dete. Zbog toga, morate prestati da ga forsirate. Ukoliko ono forsira samo sebe, malo ga pridržavajte. Usmerite ga na neke druge aktivnosti. Pokažite mu koliko život može biti lep. Organizujte neke zajedničke aktivnosti gde nema takmičenja i visokih ciljeva. Naučite ga da se opusti. Prošetajte zajedno. Pozovite prijatelje na druženje.

Dete mora imati slobodnog vremena. Mora imati vremena za igru, maštu i kreativnost. Vodite računa da mu dan ne bude pretrpan. Iako je škola važna, važne su i neke druge životne radosti. Svojim primerom mu pokažite koliko Vam znači porodica, prijatelji, slobodno vreme, neki hobi…

Ukoliko ste ga upisali na neki sport, upisali ste ga zato da se ono pravilno razvija, a ne da postigne blistav uspeh preko noći. Kada govorite o sportu, nemojte govoriti o novcu. Ne  mešajte to u tako ranom uzrastu.

Prihvatite činjenicu da Vaše dete nije talentovano za sve poduhvate. Pratite njegova interesovanja i želje, ne nametajte svoje. Tu ste da mu pružite podršku i usmerite ga na pravi put. Prihvatite kada je taj put drugačiji od Vašeg.

 

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor