Da li u trenutku nepromišljenosti zapretite detetu da ćete ga ostaviti?

Svakodnevnica sa malim detetom može biti veoma naporna. Morate da obavite milion stvari, ne znate šta ćete pre, dok se ono polako razvlači po stanu i nikako da se obuče. Pošto ste mu već deset puta rekli da morate da krenete, a ono ne može biti sporije, upotrebljavate onu čuvenu rečenicu: „Dobro, ja idem. Ostaviću te samog kod kuće!“ Dete se tada trgne i užurbano kreće sa Vama.

Isto to radite i na ulici. Šetate gradom. Međutim, već je kasno i morate da stignete kući na večeru. Međutim, Vaš mališan ima vremena i pažljivo posmatra svaki listić na betonu. Saginje se i uzima ga, pokazuje Vama i svima oko sebe. Baš ga briga što mora da večera. Vi ste već poprilično iznervirani i govorite mu: „Mama i tata idu. Ti ostani ovde, sam na ulici.“ Pravite se da ćete otići, dok ono uplašeno trči za Vama.

Vi znate da ni u kakvom slučaju nećete ostaviti svoje dete. Znate da ga volite najviše na svetu i da ćete ga uvek štititi svim silama. Međutim, dok je malo, ono to ne zna. Ono samo zna da se pored Vas oseća sigurno i zaštićeno. Ali, ne zna da li će to uvek biti tako.

Jedan od najvećih strahova male dece jeste strah da će ga roditelji napustiti i otići. Isto tako, još uvek ne može da shvati da ga Vi volite najviše na svetu čak i kad ste ljuti zbog njegovog bezobrazluka ili nestašluka. Ono misli da je Vaša ljubav uslovljena njegovim ponašanjem. Na primer, ukoliko je dobro i poslušno misli da ga volite. Ukoliko je nevaljalo misli da ga ne volite.

Čak i kad ne izgovarate ovakve rečenice, ono se može osetiti krivim ukoliko uradi nešto pogrešno. Na primer, ukoliko se roditelji često svađaju ili se razvode, dete može pomisliti da je to zato što je ono bilo nevaljalo ili neposlušno. Često se može čuti: „Tata, nemoj da ideš da živiš u drugom stanu. Obećavam, biću dobar! Neću više nervirati tebe i mamu!“

Kad malo bolje razmislite, vrlo lako možete shvatiti tu logiku. Dete je centar Vašeg sveta. Sve se vrti oko njega, pogotovo dok je malo. Njegova mašta čini čuda. Zato, budite pažljivi na koji način ćete ga kazniti. Pazite šta izgovarate, jer rečenice koje izgovorite u ljutnji mogu ozbiljno narušiti dečije samopouzdanje i uticati na stvaranje pojedinih strahova.

Na primer, možda ćete morati na službeni put koji traje nekoliko dana. Vaše dete može imati ozbiljnih problema da prihvati takvu situaciju, jer smatra da se nikad nećete vratiti. Svoje strahove ne mora pokazivati samo tugom i plakanjem, već i izrazitom agresijom prema svima oko sebe, pa čak i prema Vama kada se vratite.

Imajte strpljenja. Kao što je Vama potrebno neko vreme da se priviknete na neku novu situaciju, tako je potrebno i Vašem detetu. Pričajte mu o svemu što ga očekujte. I to ne nekoliko minuta pre odlaska. Pripremajte dete postepeno. Malo da ostavite sa dekom i bakom. Prvo u Vašoj kući. Kada se navikne na Vaše odsustvo, oni ga mogu čuvati i kod njih. Kad god negde krenete, vodite računa da se lepo pozdravite sa detetom i objasnite mu kako ćete doći po njega u određeno vreme, iako ono još uvek ne zna da gleda na sat. Nemojte podsticati ovaj strah od odvajanja, već ga strpljivo i polako umanjujte.

O. B.
diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor