hajde-mozes-ti-to-i-bolje

Hajde, možeš ti to i bolje!

Ponekad zaboravljamo da su deca samo deca koja imaju tri…pet…osam godina! Želimo da ih naučimo mnogo čemu, ali umesto da im damo vremena da usvoje znanje i provežbaju određene veštine, mi ih samo forsiramo, misleći da će na taj način postići najbolji rezultat. Stvaramo im nepotreban pritisak i smetnemo sa uma da možda još uvek nisu dorasla nečemu. Zbog toga, polako ali sigurno, kod njih stvaramo averziju, dok smo mi kao roditelji, usmereni samo na pobedu.

Učenje je proces koji podrazumeva i niz neuspelih pokušaja. Počnimo od toga koliko je puta Vaše dete palo, dok nije naučilo da hoda, a danas je to automatska radnja o kojoj uopšte ne razmišlja. Koliko puta je prosulo vodu, pre nego što je naučilo da pije iz čaše? Kako su izgledali njegovi prvi crteži sa dve godine, a kako oni izgledaju danas? Ista situacija je i sa emocijama, pravilima, granicama, socijalnim odnosima…

Kada mu je drugar prvi put oteo igračku, Vaše dete ga je možda udarilo ili uštinulo. Tek kasnije je naučilo da to nije pravi način, pa je odreagovalo drugačije, shvatilo da treba deliti sa svojim vršnjacima, lepo zamoliti, itd. Zato, polako i strpljivo.

Pre nego što izgovorite čuvenu rečenicu: „Hajde, možeš ti to i bolje!“, pomislite da je to možda najbolje što Vaše dete u ovom trenutku može da uradi. Umesto što ćete ga kritikovati, prihvatite njegov trenutni maksimum i osmislite kako možete da ga poboljšate u narednom periodu. Međutim, pre nego što to učinite, budite sigurni da je dete fizički i psihički spremno za taj poduhvat. Na primer, nemojte forsirati dete od dve godine da vezuje pertlu, ma koliko Vi to želeli, jer će ovu aktivnost naučiti mnogo kasnije. Isto tako, ne možete očekivati da se dete automatski stavi u tuđu poziciju i shvati kako se drugo dete oseća, jer još uvek vežba tu veštinu i potrebna mu je Vaša pomoć i objašnjenje koje je prilagođeno njegovom uzrastu.

Pre svega, Vi kao roditelj morate imati strpljenja. Na primer, morate mu dozvoliti da Vam pomaže u kuhinji prilikom pravljenja kolača ukoliko želite da bude spretno kada sipa tečnost iz jedne posude u drugu, uzima kašikom, viljuškom, rukuje nožem. Ali, nažalost, neki roditelji to ne dozvoljavaju svojoj deci jer će kuhinja i čitav pod biti prljavi. Ista je situacija sa samostalnim hranjenjem. Deca moraju vežbati i grešiti.

Potrudite se da podstičete njihovu motivaciju na pravi način i udenete im visoko samopouzdanje. To je, takođe, proces koji se ne rađa preko noći, već zavisi od Vašeg sveukupnog odnosa sa detetom, kao i ostalim članovima porodice, Vaše i dečije ličnosti…

Podstičite njihova interesovanja, čak i tada kada mislite da nisu isplativa ili Vama zanimljiva. Dete je posebna individua i učinićete mu najveću uslugu, ukoliko ga tako budete i vaspitavali. Zato, pustite ga da se oproba u različitim aktivnostima, padne, pogreši, ispusti, prospe, razbije… Nemojte reagovati burno, kritikovati ga, vikati ili koriti. Umesto toga, pružite mu vetar u leđa i budite mu podrška. Tek kada se ispune svi ovi uslovi, ono će zaista moći i bolje. Ali, nemojte zaboraviti da će dete samo odrediti kada je za to spremno.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor