Da li Vaše dete ima pravo glasa?

Roditeljstvo nije nimalo lako. Svako od nas se drugačije ponaša u ovoj teškoj ulozi. Ima roditelja koji smatraju da su deca mali vojnici i dugi niz godina postupaju po sledećoj devizi: „Biće onako kako ja kažem! Dok si pod mojim krovom…!“ Sa druge strane, ima roditelja koji konstantno popuštaju svojoj deci. Ne zna se ko je roditelj, a ko dete. Roditelji su ti koji slušaju, umesto da bude obratno. Na kraju uvek bude onako kako dete hoće.

Iako ima nekih stvari na koje utiče genetika, ipak je Vaš stav, ponašanje i generalno odnos sa detetom presudan. Možda će Vam biti lakše ukoliko je Vaše dete poslušno, ali ne treba ni u tome preterivati. Ukoliko podignete dete koje je isključivo „dobro i poslušno“ i koje će Vas uvek slušati, možete imati problem kada odraste. Sa jedne strane, može se desiti da postane najveći buntovnik kojeg ste ikad videli, jer mu niste ništa dozvoljavali. Sa druge strane, može slepo pratiti druge i slušati ih baš kao što je slušalo Vas. U tom slučaju neće imati svoj stav ili svoje mišljenje. Možda će ga i imati, ali ga neće javno iznositi.

Ukoliko podignete dete koje vuče sve konce, ono će postati mali diktator. Možda to Vama, ponekad, i nije padalo toliko teško, ali drugima sigurno hoće. Zbog ovakvog načina vaspitanja može imati probleme u svim socijalnim odnosima. Neki će ga izbegavati, dok će ga drugi postaviti na svoje mesto. Tada se može suočiti sa bolnom činjenicom – ono nije najvažnije na svetu! Iako je tako mislilo veći deo svog života.

Poenta je u umerenosti. Sa malim detetom, u nekim situacijama, treba razgovarati kao sa odraslom osobom. Na primer, možete ga pitati: da li želiš da obučeš crveni ili plavi džemper? Da li želiš da popiješ mleko ili jogurt? Da li želiš da voziš bicikli ili rolere? Ovo su banalne stvari u kojima detetu trebate dozvoliti pravo glasa i mogućnost izbora. Na taj način formirate njegov ukus, stavove i mišljenje. Za početak, o ovim malim temama. Kasnije će biti mesta i za neke ozbiljnije stvari.

Kada su u pitanju ozbiljne stvari koje se tiču samo odraslih, u njih nemojte uplitati svoje dete. Na primer: „Da li da prihvatim novu ponudu za posao? Da li želiš da se preselimo u drugi grad? Da li mama i tata trebaju da se razvedu?“

Dete mora znati šta je dobro, a šta loše. Ono mora znati da granice postoje. Ono mora znati da je još uvek dete i da ste Vi roditelj koji će mu pružiti bezbednost, sigurnost i podršku. Ukoliko budete dosledni, brže ćete postići ono što želite. Iako to nije uvek lako. Ali, isto tako ga morate učiti samostalnosti. Roditelji često pogreše u proceni. Smatraju da se dete od godinu i po dana ne sme samo popeti na mali tobogan. Iako ono to može samo. Budite tu. Pružajte podršku. Ali, nemojte raditi stvari umesto svog deteta. Takav način Vam samo može doneti probleme.

Dakle, uključite svoje dete u donošenje odluka. Ono je, takođe, član porodice. Saslušajte ga ukoliko ima nešto da Vam kaže. Veoma lako se može desiti da Vas njegove reči mogu naučiti nečemu, iako ste mnogo stariji i iskusniji od njega. Budite otvoreni i gradite takav odnos i sa svojim detetom. Nije važno koji način ćete izabrati. Svako od nas je drugačiji. Važno je da uspete i budete ponosni na ono što ste učinili.

S’vremena na vreme pohvalite svoje dete. Puno ga ljubite, grlite, a najviše razgovarajte. I ne brinite, nećete ga tako pokvariti. Pokvarićete ga jedino ako ne budete dosledni i ne postavite određene granice.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor