dopustate-li-deci-da-iskuse-rizik

Dopuštate li deci da iskuse rizik?

Jedan od najznačajnijih poslova roditelja jeste da čuvaju svoje dete. U njihovim rukama i zagrljaju, ona se moraju osetiti sigurno. Deca moraju znati da ćemo ih voleti, bez obzira na sve probleme kroz koje prolazimo. Međutim, da li u tome preterujemo?

Da! Ogromno da! Naravno da ćete biti uvek uz svoje dete. Ali, to ne znači da sve morate raditi umesto njih! To ne znači da ne mogu iskusiti zdrave rizike, koji su sasvim normalni i svakodnevni u određenom uzrastu!

Na primer, nalazite se na igralištu. Vaše dete se igra sa drugom decom. U jednom momentu, neko mu uzima igračku. Nemojte odmah uskočiti! Sačekajte! Obratite pažnju kako će se Vaše dete snaći. Možda će početi da plače. Ali, ukoliko često bude nailazilo na ovakvu ili sličnu situaciju, uskoro će shvatiti da od plača nema ništa. Ono će se naljutiti i uzeti svoju igračku nazad. Vi mu oduzimate to saznanje, tako što se prerano uključujete.

Isto tako, Vaše dete se igra sa drugom decom. U nekom momentu pada. Vidite da nije ništa strašno. Ostanite sa strane. Neka ustane samo. Nije mu ni prvi, ni poslednji put. Padaće. Iskusiće brojne neuspehe. Međutim, kako bi naučilo da se izbori sa njima, morate mu dati priliku da pokuša. Uspeće. Možda ne iz prvog ili drugog puta. Svejedno, pustite ga da se samo snađe.

Pustite ga da se takmiči sa drugom decom. Razviće brojne veštine. Naučiće brže da trči. Naučiće više da razmišlja. Pogrešiće prvi ili drugi put. A onda će doći i njegovih pet minuta. Pobediće u nekoj društvenoj igri, jer je naučilo mnogo iz svojih prethodnih grešaka.

Ako imate stariju decu, sigurno su Vam teško pale njihove prve ljubavi i nepravde. Ali, da li ste mogli nešto da učinite po tom pitanju? Ne. Oni su morali sami da se opeku. Posle određenog vremena, shvatila su kakve osobe žele da postanu, šta vole, a šta ne vole kod drugih, ko su im pravi prijatelji, na koga mogu da se oslone…

Isto tako, možda ste jedan od roditelja koji konstantno visi u školi, svađajući se sa svim nastavnicima i profesorima. Vašem detetu ne sme ništa da fali. Uvek je neko nepravedan prema njemu. Ne daje mu ocenu koju zaslužuje. Njegovi drugari ne žele da se druže sa njim… Pažljivo ispitajte svaku situaciju. Postoje i one gde se roditelji moraju umešati. Ali, pre toga, razmislite, da li Vaše dete ne ume samo da se snađe? Da li stalno iščekuje da mu priteknete u pomoć?

Morate se suzdržati. Ukoliko im uklonite sve prepreke, postaće odrasle osobe bez imalo samopouzdanja. Neće znati ništa sami da urade. Uvek će čekati mamu ili tatu da nešto urade umesto njih, kao da imaju dve godine.

Štitimo ih od svega. Želimo da im svaki trenutak u životu bude prijatan. To je nemoguća misija. Oni moraju da padnu, udare se, oderu koleno, dobiju slabu ocenu… Neko će prema njima biti surovo realan. A tad će ih mnogo više zaboleti, nego da ste ih puštali da dožive jednu po jednu nelagodu, u skladu sa njihovim uzrastom. Ponekad se morate povući i pustiti decu da stvari odrade na svoj način. Možda neće biti savršen, ali će biti njihov. Poštujte njihovu individualnost.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor