Kada je vašem detetu dosadno…

Jedva ste čekali letnji raspust. Hteli ste da odmorite od svakodnevne jurnjave do škole i nazad, muke oko domaćih zadataka, suza i histerisanja kada Vašem detetu nešto ne ide, slabih ocena i crvenih obraza na roditeljskim sastancima.

Raspust je počeo. Ali, sa njim dolazi i jedan novi problem koji izluđuje svakog roditelja. I po nekoliko puta dnevno čujete sledeću rečenicu: „Mama, meni je tako dosadnoooo.“ I Vaše dete se tada ponaša nemoguće. Kao da su mu potonule sve lađe. Kao da ima nekih ogromnih problema u životu. Uz sve to, Vi ne znate gde ćete pre od obaveza.

Sećate se svog detinjstva. Kao da su nas roditelji svakodnevno zabavljali. Igrali smo se. Jedva smo čekali da izađemo napolje. Na letnjem raspustu smo viđali roditelje samo za vreme jela. A i tad su nas jedva dozvali unutra. Ceo dan bismo se igrali u dvorištu. Vreme je danas malo drugačije. Nije toliko sigurno kao što je nekad bilo. Zbog toga se i roditelji susreću sa nekim novim problemima i izazovima.

Radno vreme je drugačije nego ranije. Radite do 16 ili 17 časova. Jedva da imate vremena za bilo šta. Nedostaju Vam deca. I to je razumljivo. Trebate provoditi što više kvalitetnog vremena sa njima. Na taj način gradite tu jaku i neraskidivu vezu. Ali, Vi ne trebate u svakom trenutku biti animator Vašoj deci. Oni moraju razviti svoju kreativnost. Moraju da znaju kako da se ponašaju u ovoj, za njih još uvek, teškoj situaciji (koliko mama bi volelo da se dosađuje i nema šta da radi).

Pustite ih da se dosađuju. Nemojte odmah reagovati tako što ćete predložiti bezbroj igara koje imaju u svojoj sobi. Nemojte rešavati ove probleme umesto njih. Kako bi se izborila sa dosadom, potrebno je da ulože napor i smisle šta će raditi sami sa sobom. Na taj način razvijaju svoju motivaciju i veštinu rešavanja problema. A složićete se, ova veština će im biti potrebna u svakodnevnom životu.

Naučite decu obavezama. Bez obzira što je letnji raspust, Vaša deca moraju imati nekih manjih obaveza. Neka deca treniraju, pa će redovno ići na treninge. Ali, to nije dovoljno. Ona moraju imati i nekih manjih obaveza vezanih za kuću. Na primer, moraju pospremiti svoj krevet ili sobu. Moraju svakog dana čitati barem 20 minuta. Ukoliko su starija, mogu učestvovati i u nekim drugim porodičnim obavezama.

Iako je nemoguće izbaciti televizore, kompjutere i svu ostalu tehnologiju, svedite ih na minimum. Deca ne trebaju ceo dan provoditi sa njima. Nije ni čudo da se ulenje u toj meri. Samo sede ili leže i ne uključuju svoje telo i mozak ni malo. Na taj način sigurno neće naučiti neku novu veštinu. Samo će potonuti. Ključ je u umerenosti.

Pustite svoju decu da pronađu ono što ih zanima. Neke stvari će biti primamljive i radiće ih svakog dana, dok će druge raditi malo ređe. Ali, potrebno je da ih pronađu. Možda će im za to biti potrebno određeno vreme, ali pustite ih. U mnogim situacijama će osmisliti neku novu igru, sa novim pravilima, figurama, rečnikom… To im pomaže da se kognitivno razvijaju.

Izbacite ih napolje. Ukoliko previše vremena provode unutra, slobodno ih izbacite napolje. Neka malo prošetaju, voze bicikli, rolere, pomognu sa sređivanjem trave, cveća, smeća, ostave… Za svaki uzrast postoji niz aktivnosti. Pronađite ih i prilagodite Vašem detetu.

Nemojte ih ignorisati. Ukoliko ste radili više nego inače i nedostajete svom detetu, budite tu. Pričajte, igrajte se, čitajte priče… Budite tu za svoje dete. Ali ne uvek i u svakom trenutku. Ono mora da nauči da se izbori sa samoćom.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor