„Videćeš kad budeš imala svoju decu!“

Kao mala sam bila izuzetno tvrdoglava. Mnoge stvari sam želela da radim drugačije od drugih. Želela sam da budem samostalna. Mislila sam da sam najpametnije dete na svetu i nije mi bilo jasno zašto mi roditelji nisu dozvoljavali određene stvari.

U pubertetu sam postavljala „filozofska“ pitanja. Uvek sam imala šta „pametno“ da kažem. Kad me roditelji nisu negde pustili, manipulisala sam. Pitala sam ih: „Zar vi stvarno nemate poverenja u mene? Zar mislite da ću napraviti neku glupost? Znam šta mi pričate celog života, poštovaću to…“ Izgovori su mi bili različiti. Ali, oni su bili uporni i dosledni i veoma sam im zahvalna na tome!

Kada bi se neko posvađao, ja sam morala da se umešam i navedem sve pozitivno. Rekla sam: „Ma hajde, vi se volite! Nije lepo da se svađate.“ Mamu sam često opominjala kako mnogo radi i sprema po kući. Želela sam da se i ona pridruži našim razgovorima i igri. Išla sam za njom i postavljala dečija smešna pitanja. Ona je često odgovarala: „Videćeš kad budeš imala svoju decu.“

Sada sam i ja postala mama. Sada se i ja brinem za sve moguće i nemoguće. Sada i ja u svakoj igri vidim moguće opasnosti, umesto da se opustim i uživam. Sada i ja konstantno spremam i radim. Sada i ja imam tvrdoglavo dete koje radi sve po svom i želi da naglasi svoju posebnu i drugačiju ličnost. I uspeva u tome.

Zanimljivo je kako se osoba promeni kada postane majka. U svemu vidi opasnost, kako bi je presrela i reagovala na vreme. Svoje dete voli najviše na svetu. Plače u sebi kada je dete tužno i kada ga pogodi neka nepravda. Ne može da se opusti. Sve želi da uradi savršeno, bez najmanje greške.

Očevi su drugačiji. Znaju da uživaju i da se opuste. Znaju da se posvete igri i ponovo prisete svog detinjstva. Igraju se sa svojom decom, onako kako majka nikad ne uspeva. I sve te veštine ih čine tako posebnim i dobrim roditeljem.

Razmislite, da li svoju ulogu roditelja shvatate preozbiljno? Naravno da trebamo čuvati svoju decu u svakoj sekundi, ali nije na odmet malo opuštanja. Deca veoma lako prepoznaju da ste u grču. A oni žele Vas, onakve kakvi zaista jeste.

Žele Vašu nepodeljenu pažnju. Žele Vaš osmeh i radost. Žele Vaše priče, bajke i duhovite razgovore. Žele ono detinjasto u Vama. Pričinite im to zadovoljstvo. Iako je roditeljstvo zahtevan i težak posao, mnogo toga zavisi od Vašeg doživljaja. Ne mora sve biti tako teško i strašno.

Ukoliko uspete da poslušate ovaj savet barem pola sata tokom dana, primetićete ogromne promene. Više ćete uživati u porodičnim trenucima. Nećete se toliko nervirati zbog sitnica. Shvatićete koliko su Vam deca divna pre nego što zatvore svoje slatke okice i odu na spavanje.

Igračke koje preskačete Vas više neće izluđivati do te mere. Moći ćete da odložite pranje sudova ili širenje veša. Moći ćete da legnete u travu i gledate zvezde, isto kao kad ste bili dete.

„Videćeš kad budeš imala svoju decu“ je zaista tačno. Ali, što više budete uživali u ulozi roditelja, deca će Vam biti srećnija i zadovoljnija.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor