Šta ste sve govorili dok niste postali roditelj?

Dok niste postali mama i tata, mnoge stvari su izgledale tako jednostavno. Šetali biste gradom i gledali svu onu „razmaženu i nevaspitanu“ decu. Pričali ste o njihovim roditeljima. I često ste imali izjave: „Kad ja budem postala mama, ovo sigurno neću raditi.“

Ukoliko živite u zgradi u kojoj su tanki zidovi, pa ste čuli dete koje duže vremena plače na sav glas, pomislili ste: „Bože, zašto niko ne umiri ove dete? Šta mu je?“ Niste ni pomislili da su u pitanju grčevi ili prvi zubići.

Sigurno ste bili u poseti nekoj rodbini ili prijateljima, čije je dete bilo izuzetno živahno ili nevaljalo. Čudili ste se kako njegovi roditelji dozvoljavaju takvo ponašanje. A onda ste i Vi sami postali roditelj. Shvatili ste koliko je to naporan i težak posao. Shvatili ste kako posle određenog vremena prestajete da reagujete na svaku sitnicu koja Vas nervira, jer biste u suprotnom poludeli. Evo nekoliko čestih rečenica koje izgovaramo dok još uvek ne postanemo roditelji:

Ja neću toliko nosati svoju bebu. Otišli ste u posetu svojoj prijateljici. Ona ne može na miru da popije kafu, zato što beba zaplače čim je spusti u krevetac. Nema ni sekund odmora. Sigurno ste pomislili kako ćete biti čvrsti i raditi prave stvari. Sve dok niste postali mama.

Ja nikad neću vikati na svoju decu. Vi ste veoma smirena i strpljiva osoba. U većini neprijatnih situacija znate kako da se ponašate. Oštro osuđujete mame koji povremeno viknu na svoje dete. Sigurno ste pomislile: „Ja neću biti mama koja stalno viče. Lepo i smireno ću razgovarati sa svojom decom.“ Onda postanete mama i Vaše dvogodišnje dete ne sluša i ne radi ništa što zatražite.

Moja deca će sklanjati igračke za sobom. Kad god uđete u porodični dom u kojem živi barem jedno dete, viđate igračke po celoj kući. Verovatno ste i zgazili na neku manju igračku. Verovali ste da će Vaše dete imati svoj kutak za igru i da se igračke neće rasipati po celoj kući. A onda postanete mama čije dete ostavlja igračke u svakoj prostoriji. I na kraju svakog dana, Vi ste osoba koja ih sve vraća na svoje mesto.

Moja deca neće jesti brzu hranu. Ja ću svakog dana kuvati zdrave namirnice. To je svakako poželjno. Ali, nekad ste toliko umorni, da pomislite: „Neće im ništa biti ako večeras pojedu parče pice.“ I srećni ste što ste našli pola sata za sebe.

Nikad neću razmaziti svoje dete. Nijedan roditelj ne želi da razmazi svoje dete. Ali, niko od nas nije savršen. Ponekad napravimo po koju grešku. Ponekad popustimo i uradimo stvari na lakši način, iako znamo da to ne valja.

Moje dete neće biti ovoliko stidljivo. Koliko puta ste se javili deci svojih prijateljica, gde su ona samo pobegla iza maminih nogu. Pomislili ste kako ćete Vi naučiti svoje dete lepim manirima. Možda i hoćete. Ali, svako dete ima neku od svojih faza kada se ne ponaša onako kako mi želimo.

Nije lako biti roditelj. Ponekad ste ponosni do neba, a ponekad poželite da propadnete u zemlju od stida. Ali, roditeljstvo nas nauči šta je ono što je zaista važno. Sa decom nikad nije jednostavno. Naučimo da biramo bitke koje ćemo voditi. Naučimo da ne reagujemo na svaku sitnicu koja nije po pravilu. Da nije tako, poludeli bismo posle nekoliko dana.

Zato, ne osuđujte situacije i ponašanja koja još uvek niste imali priliku da osetite na sopstvenoj koži. Najlakše je sedeti sa strane i kritikovati. Najteže je nositi se sa svim tim manama i nemati podršku bliskih ljudi. Kada Vam dete prijateljice sledeći put ispruži jezik, nasmejte se. Ipak je to samo dete. A njegova mama sigurno čini sve što je u njenoj moći.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor