Kako da naučite dete da kaže: „izvini“

Sigurno ste bili u situaciji kada je Vaše malo dete nekog udarilo. Slučajno ili namerno. U tom trenutku ste zahtevali od njega da se izvini. Međutim, ni traga od te reči. Koliko puta je Vaše dete želelo da ispita granice, pa Vam je reklo: „Neću!“ I to tako drčno i bezobrazno. Ali, ni tada niste uspeli da izvučete to čuveno izvinjenje. Ukoliko je i reklo: „Izvini,“ to je učinilo kako bi Vas skinulo sa grbače. A to sigurno ne želite od svog deteta.

Pre svega, morate biti primer i uzor svom detetu. Ukoliko u nečemu pogrešite, izvinite mu se. Bez obzira koliko je malo. To morate činiti i sa ostalim ukućanima. Stalno. Kada želite da pitate nekog na ulici za pravac, ubacite ovu kulturnu reč. Iako to neće odmah pokazati, Vaše dete će to sigurno primetiti. Shvatiće da ta reč nije retka i da se ona govori kada nam je žao ili kada želimo da budemo učtivi.

Nemojte biti suviše ponosni. Poštujte ljude oko sebe. Budite zreli i svesni svojih mana i grešaka. Na taj način će i Vaše dete učiniti isto. Naučite da se izvinite svom suprugu, čak i onda kada ste ljuti, ali ste svesni da ste napravili propust. Ukoliko se durite ili ćutite kada ste ljuti, Vaše dete će učiniti isto.

Pričajte sa svojim detetom na ovu temu. U skladu sa njegovim uzrastom, objasnite mu u kojim sve situacijama trebamo da se izvinimo. Objasnite mu kako se oseća osoba koju povredimo. Kažite mu da će se ta osoba osećati bolje ukoliko kažemo: „Izvini. Oprosti. Žao mi je.“

Pričajte im o emocijama. Naučite dete da ih imenuje i prepozna na vreme. Pokažite mu kako izgledate kada ste tužni, srećni, ljuti, uplašeni… Igrajte igru u kojoj će Vas imitirati. Stanite ispred ogledala i vežbajte zajedno. Pomoći ćete detetu da se ne oseća neprijatno ni kod pozitivnih, ni kod negativnih emocija.

Imajte razumevanja. Dečije emocije su veoma burne. Ali, sva sreća, pa su kratkotrajne. Nemojte očekivati od njih da se ponašaju identično kao i Vi, ukoliko im uzrast to još uvek ne dopušta. Ali, budite uporni i strpljivi. Rezultat će doći.

Vaše dete je nekog slučajno pogodilo loptom. Ukoliko primetite da se dete izvinjava samo zato što mu Vi to tražite, stanite sa strane i porazgovarajte. Pitajte ga kako bi se ono osećalo da ga je neko pogodio loptom? Da li bi ga bolelo? Da li bi bilo povređeno? Tužno? Vodite ga kroz ovaj proces. Objasnite mu kako izgleda iskreno, a kako neiskreno izvinjenje. Ono ne treba da se izvini samo zato što ćete ga ostaviti na miru, već zato što mu je stvarno žao.

Objasnite mu šta da radi u određenim situacijama. Svaku šetnju iskoristite za učenje novih stvari. Nemojte ga učiti samo bojama, brojevima ili godišnjim dobima. Učite ga i ljudskim odnosima. Ponekad izvinjenje ne menja stvari. Naučite svoje dete kako da ispravi svoje greške i šta da radi ubuduće.

Naša deca su mali ljudi koje moramo naučiti mnogim situacijama. Ponekad, reči nisu dovoljne. Ali, ukoliko budemo kreativni i stvari predstavimo na zabavan način, učiće sa većim zadovoljstvom. Organizujte porodične i društvene igre u kojima će učestvovati svi članovi. Sednite u krug i pokazujte različite emocije. Ko prvi pogodi, taj je pobednik. Vreme sa porodicom ćete provesti kvalitetno, a istovremeno ćete naučiti decu važnim stvarima.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor