da-li-vase-dete-ima-izmisljenog-prijatelja

Da li vaše dete ima izmišljenog prijatelja?

Izmišljen prijatelj se najčešće javlja na uzrastu između treće i četvrte godine života, iako se može javiti i van ovog uzrasta. On predstavlja plod dečije mašte i uglavnom je istog pola kao i samo dete. Češće se javlja kod devojčica kada je u pitanju predškolski uzrast. Dete se sa njim igra, priča, obraća mu se u manje ili više stresnim situacijama. Ovaj izmišljen prijatelj ima svoje ime, svoje osobine, vrline i mane. Deca koja imaju izmišljenog prijatelja imaju veoma razvijenu maštu i kreativna su. Ona mogu imati izmišljenog prijatelja nekoliko meseci, pa čak i nekoliko godina. Iako ga Vi ne vidite, o njemu možete mnogo toga naučiti ukoliko pažljivo slušate svoje dete.

O ovom „fenomenu“ se vode razne polemike. Mnogi roditelji se pitaju kako da reaguju i da li je takvo ponašanje zabrinjavajuće. Ne znaju da li da se upuste u razgovor i igru, da li da obraćaju ili ne obraćaju pažnju, da li da zabranjuju ovakvog „drugara“…

Šta je ono što roditelj treba da učini? Ukoliko ne traje dugo i ne utiče na funkcionisanje deteta, roditelji ne trebaju da se brinu. Izmišljeni prijatelj se uglavnom spominje prilikom igre ili određene stresne situacije, recimo odlazak na vakcinu. Predstavljaju nekog ko im pruža sigurnost i podršku. Zbog toga se trebate zapitati šta je ono što detetu nedostaje. Da li Vi i Vaš partner mnogo vremena provodite na poslu? Ukoliko je to tako, pokušajte da ostatak svog vremena posvetite druženju sa Vašim mališanom. Nemojte na silu pokušavati da postignete bliskost. To ćete učiniti ukoliko se igrate zajedno, čitate priče i bajke, šetate, itd.

Dete može imati izmišljenog prijatelja i u situacijama koje za Vas ne moraju biti mnogo stresne. Recimo, dolazak brata ili sestre, selidba, promena vrtića…Ukoliko primetite da se često svađate sa svojim partnerom, pokušajte da pronađete rešenje. Za početak, pomerite svoje rasprave u vreme kada dete nije kod kuće. Ali, to je samo privremena mera. Učinite sve kako biste što bolje funkcionisali.

Nikako se nemojte upuštati u igru sa izmišljenim drugarom, jer ćete na taj način samo zbuniti dete koje zbog svog uzrasta još uvek u potpunosti ne ume da razlikuje stvarnost od imaginacije. Isto tako, nemojte mu zabranjivati druženje sa izmišljenim prijateljem. Dete će pružiti otpor, misliće da ga ne razumete i da pokušavate da mu oduzmete nešto ili nekog do koga mu je i te kako stalo. Razdor između Vas i deteta će postati još jači.

Umesto toga, pratite dešavanja u porodici i vrtiću. Verovatno ćete uskoro shvatiti o čemu se radi i šta je ono što mu nedostaje. Čim krenete okolnim putem i počnete da rešavate uzrok problema, dete će smanjiti druženje sa svojim imaginarnim prijateljem, sve do trenutka dok potpuno ne prestane da ga spominje.

U zavisnosti od uzrasta, pokušajte da mu objasnite pojmove stvarnosti i imaginacije. Dete treba da shvati da je njegov izmišljeni prijatelj samo plod njegove mašte. Vodite računa o rečniku koji koristite i nemojte se obeshrabriti ukoliko ne uspete u prvom pokušaju. Idite korak po korak. Imajte strpljenja i budite uviđajni.

Ukoliko izmišljen prijatelj počne da ugrožava svakodnevni kontakt i druženje sa drugom decom, obratite se stručnjaku za savet. Ukoliko je Vaše dete toliko povučeno da ne želi da se druži sa ostalom decom, tada imate razloga za brigu. Druga deca ga mogu zadirkivati zbog toga, a to vodi u još veće povlačenje i tako u krug.

Najbolje poznajete svoje dete. Ukoliko ova „faza“ dugo opstane, pronađite uzrok. Razgovarajte i približite se detetu kako god znate i umete. Ukoliko ne uspete sami, potražite pomoć stručnjaka. Ne dopustite da predrasude budu jače od pravilnog finkcionisanja i razvoja Vašeg deteta.

O. B.

diplomirani psiholog i porodični psihoterapeut

Podeli ovaj tekst.

Ostavite odgovor